Prema dostupnim podacima, više od polovine zaposlenih ima simptome ranog stepena izgaranja na poslu, dok čak svaki deseti doživi zadnji stepen izgaranja koji trajno pogorša radne sposobnosti. Sindrom „burnout“, odnosno, sindrom sagorevanja/izgaranja na poslu prisutan je kod od 48 do 69 odsto ljudi u Japanu i Tajvanu, oko 20 odsto u Sjedinjenim Američkim Državama. U Evropi je 28 odsto, prenosi N1.

Iako se izgaranje može dogoditi na svakom poslu, najčešće se javlja u profesijama gdje je puno kontakta sa ljudima.

Burnout sindrom ili sindrom izgaranja

Svetska zdravstvena organizacija definisala je burnout kao posledicu hroničnog stresa na radnom mestu koji nije uspešno rešen te navodi da sindrom izgaranja ima tri dimenzije: osećaj iscrpljenosti ili gubitka energije, povećana mentalna udaljenost od posla, odnosno osećaji negativizma ili cinizma u odnosu na posao i smanjena profesionalna produktivnost.

Kombinacija visokih zahteva radnog mjesta i niske autonomije zaposlenih u obavljanju posla, posebno izražene emocionalne iscrpljenosti, utieču na pojavu sindroma izgaranja na poslu.

Emocionalna iscrpljenost nastaje kada osoba oseća da su joj emocionalne rezerve potrošene i da više nije u stanju davati drugima. Osoba koja je “pregorela” mijenja sliku o sebi, verujući da se trajno promijenila, da je “pukla”, postala slaba i bezvredna osoba. Osoba u burnoutu razvija snažno unutrašnje samo okrivljivanje i samo prezir te reaguje depresivno.

Simptomi sindroma izgaranja

Simptomi sindroma izgaranja na poslu su:

1. telesni simptomi: dugotrajne tzv. “manje bolesti”: umor, slabost, hronični nespecifični fizički bolovi, glavobolja, bolovi u leđima, nesanica, želučane tegobe;

2. simptomi u ponašanju: razdražljivost, nervoza, stalna napetost, impulsivnost, eksplozivnost, ljutnja, povećana upotreba alkohola ili droga, problemi u partnerskim odnosima ili na poslu;

3. kognitivni i afektivni simptomi: emocionalna krutost, preosetljivost, zatvorenost, tuga, pesimizam, bespomoćnost, osećaj beznađa, osećaj izgubljenosti, smanjeno raspoloženje, nedostatak pažnje.

Burn out sindrom ili stres?

Sindrom izgaranja na poslu prvo treba razlikovati od stresa. Razlika postoji u odnosu na dimenziju vremena, gde je stres privremeno stanje, a sindrom izgaranja na poslu proces koji traje duže i ima sliku hroničnog poremećaja. Sindrom izgaranja na poslu takođe treba razlikovati od depresije i nezadovoljstva poslom.

Razlika u odnosu na depresivni poremećaj postoji je u tome što se sindrom izgaranja odnosi na radno mesto, a ne na druga područja života pojedinca što je suprotno od depresije koja se može odnositi na sva područja čovekovog života.

Kako povećati otpornost na stres?

Jedan od uspešnih načina povećanja otpornosti na stres je strategija samopomoći koja preporučuje da se prvo sagledaju koje su to situacije stresne, a zatim da li je te situacije moguće ublažiti ili eventualno izbeći. Važne su i metode samopomoći kao što su: razvijanje samokontrole i odgovornosti, češći i kraći odlazak na godišnji odmor, negovanje optimističnog pogleda na sviet, spremno prihvaćanje stresa na poslu, tehnike opuštanja, postavljanje granica.

Povodom Crnog petka, Nedeljnik je pripremio specijalnu ponudu. Veliki popust na pretplatu za štampano i digitalno izdanje.

Čitaj svoj omiljeni magazin svake srede uveče gde god da se nalaziš.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.