Krenimo od osnovnog. Šta je revolucija?

Meni je najbliža ona definicija po kojoj revolucija predstavlja totalan diskontinuitet sa prethodnim pravnim, političkim, ekonomskim i kulturnim obrascem. Ova jedinstvena i sveobuhvatna promena nastaje u negaciji postojećeg zakonom predviđenog postupka za promenu ustavnopravnog sistema.

Ključ je, dakle, u trenutnom i korenitom raskidu između starog i novog.

Revolucija je, istorijski gledano, najčešće nasilna mada ne mora biti. Ima i slučajeva tzv. „mirnih revolucija“. Primeri Grčke 1974/75. ili država sovjetskog lagera početkom devedesetih prve padaju na um. Španija, neposredno posle Frankove višedecenijske diktature, takođe spada u ovu kategoriju.

Revoluciju obično prati moralan preobražaj, izmena hijerarhije društvenih vrednosti i opšteprihvaćenih prioriteta. Fundamentalna promena pogleda na svet.

Na ovom mestu, baviću se fenomenom revolucija u modernom dobu iako bi se moglo govoriti i o revolucijama u davnijoj prošlosti. Hrišćanski teolozi, recimo, uporno pominju Hristovu revoluciju. No, to je posebna i veoma osetljiva tema.

Odmah da odgovorim na pitanje iz naslova ovog teksta. Nije sasvim tačno da revolucije jedu svoju decu. Pre će biti da jedu svoje protagoniste. „Dete“ Francuske revolucije bio je Napoleon Bonaparta, a vođi Danton, Demulen, Robespjer ili Sen-Žist. Sva četvorica jakobinaca skočali su na giljotini tokom 1794. Od boljševičkih revolucionara stradali su skoro svi. I to od ruke svojih saboraca. I Lenjin, i Zinovjev, i Kamenjev, i Trocki, i mnogi drugi, posečeni su mačem „deteta“ Oktobarske revolucije Josifa Visarionoviča Staljina.

Kod nas je jedan od glavnih komunističkih revolucionara Milovan Đilas godinama robijao u kazamatima vlasti za koju se borio i izborio. I koju je oličavao. U najjednostavnijoj podeli, revolucije mogu biti nacionalne i političko-socijalne. Po pravilu, međutim, oba ova vida revolucionarnosti imaju zajedničku ideologiju i pojavljuju se kao celovit događaj.

Politička i društvena promena idu podruku. Prepliću se, prelivaju i uzajamno dopunjuju. Nekad ih je nemogućno razdvojiti. Ovo pogotovu važi za devetnaesti vek.

Zato, hajdemo redom.

***

CEO TEKST MOŽETE PROČITATI U NOVOM BROJU NEDELJNIKA KOJI JE OD ČETVRTKA, 26. MARTA NA KIOSCIMA I NSTORE.RS.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.