![](https://www.nedeljnik.rs/wp-content/uploads/2021/11/Bora-todorovic-imresizer.jpg)
Još jedan istorijski sporazum ili još jedan nekredibilan potez?
Sporazum o slobodnoj trgovini s Evroazijskom unijom (EAEU), potpisan prošle nedelje u Moskvi, vlasti u Beogradu predstavile su kao još jedan „izuzetno važan“, čak „istorijski“ i „teškom mukom ispregovaran“ dokument zbog koga je Srbija zahvalna svim članicama EAEU jer će doprineti rastu njene privrede i izvoza.
Stručnjaci, međutim, ne dele političku euforiju vlasti u Beogradu, tvrde da je sporazum ekonomski neutralan i smatraju da je to još jedan nekredibilan potez beogradskih vlasti koji ne doprinosi rastu poverenja Evropske unije i njenih članica. Ali su zato politički signali iz Beograda prema Briselu vrlo značajni jer poručuju Evropskoj uniji i Zapadu da Srbija može i bez njih i da ima na koga da se osloni i s kim da trgovinski sarađuje u slučaju zastoja, pa i prekida evroatlantskih integracija.
Sporazum s EAEU iz Moskve uparen s posetom ruskog premijera, vojnom vežbom na Pasuljanskim livadama gde se šepurio ruski raketni sistem S-400 i nabavkom ruskog sistema Pancir S zaokružio je političku poruku državnog rukovodstva Srbije partnerima sa Zapada.
Celu ekonomsku analizu Miše Brkića čitajte u novom Nedeljniku, koji je na svim kioscima od četvrtka, 31. oktobra. Digitalno izdanje dostupno je na Novinarnici
![](https://www.nedeljnik.rs/wp-content/uploads/2019/10/N407-Tadicmali-773x1024.jpg)
Bobby
Споразум свакако не може бити економски неутралан јер проширује основу онога што је Србија и до сада имала са ЕЕУ. Ако буде и 0,5% више, споразум има оправдања. То, да ли ће и колико утицати на раст БДП-а у Србији, сада зависи више од привредних субјеката, него од државе. У том смислу, да ће са тим, повећаним, процентом и утицати на привредни развој Србије. Из тог разлога је сваки овакав споразум добродошао. То какви се сигнали шаљу и коме, може и да се пребаци на политички терен и да о томе М. Бркић разглаба на свој начин, али сасвим сигурно се шаљу сигнали да Србија не може да стоји у месту у свом економском развоју, док Макрон не заврши велику нужду, или док се у ЕУ не реше, у временски недефинисаном року, неки интерни реформски процеси. У сваком случају, Србија мора бити спремна и на нова изненађења из ЕУ, у тој њиховој игри "доброг и лошег полицајца", па и на негативан исход у том свом "путу" у ЕУ.