Sunce nad Solunom u suton, bilo je krvavonarandžaste boje, kao na džinovskom slikarskom platnu. Idealan prizor za razglednice, ali nikako za uspomene na Veliki rat, stradanja i pobede koje su nas preskupo koštale. Toliko preskupo da nas je sada premalo. Ali treba li bacati senku nad mitovima koji nas hrane i teraju u nove zablude, oduvek i zauvek?
O tome govori pesma „Tamo daleko“. O večnom lutanju i nostalgiji za domom, koja će, posle besa crnogorskih vlasti, početi da opseda mlade generacije, naročito zbog toga što ju je otpevao Vlado Georgiev. On ne skriva da je srpsko oko u jednoj glavi. Drugo je crnogorsko, što će reći da je to prirodni Vladin izgled. Inače bi postao kiklop, što bi razočaralo mnoge klinke koje otkidaju za njim.
Šta je onda motivisalo crnogorske vlasti da mu zaprete krivičnom prijavom, i onako lepog, eventualno ga smeste u Spuž, jer je, navodno, provocirao Montenegro starom srpskom baladom na čije pravo polažu i Turci, tvrdeći da je melodija zapravo njihova? Zaista, šta se to događa sa milovcima? Ministarstvo kulture optužuje Vladu zbog nacionalizma i negiranja crnogorskog identiteta? Dok Montenegrom ratuju kriminalni gangovi, a džipovi i tipovi lete u nebo, kao vatromet koji puštaju naizmenično kavački i škaljarski klan, Milogorcima smeta humanitarni koncert „Za naše Kosovo i Metohiju“, održan u okviru tradicionalne manifestacije „Trg od ćirilice“.
Ne smeta Milu ni ovo prvo, ni ono drugo. On je svestan da Vlado Georgiev, koji se ponosi svojim srpstvom i ne skriva svoje crnogorstvo, predstavlja mnogo veću opasnost za kraljevstvo od čitave Amfilohijeve svite.
Vlado je isuviše inteligentan tip da bi skliznuo u nacionalizam i to je ono što iritira dvorjane u Podgorici. Fenomen Vlade Georgieva je taj što on svoje stihove ne pretvara u društvenu i političku moć. Da je „Tamo daleko“ odjaukao brkati guslar, ili izrecitovao Matija, nasmejali bi se. Ali, kada je otpevao Vlado, zabrinuli su se. Šta ako, posle slušanja, još poneko skine povez sa drugog oka u glavi i seti se svojih đedova i očeva kojima Beograd nije bio tako daleko? Niko sa dvora neće pomisliti na limun žut, na Zejtinlik ili Vido, već na Vračar i Dedinje!


CELA KOLUMNA U ŠTAMPANOM IZDANJU NEDELJNIKA KOJI JE NA KIOSCIMA OD 22. AVGUSTA ILI NA NOVINARNICA.NET.

Komentara

  1. Tamo je Subotica tamo je Madjarska?
    23. avgusta 2019. 23:04

    Auuuuu. Pa je li svjesna ova britka sablja da nisu svi koji se zgražavaju naci ispadima “milovci” ili “milogorci” taj sleng koji pripada trećoj (ili kojoj već po broju šovinističkoj) Srbiji ne priliči uglednom Nedjeljniku. Mada autora razotkriva u svojim namjerama. Kad se ne divi Amfilohiju, sad se divi provokaciji pjevača (ozlojedjenog Vlada koji je ostao bez par iljada eura nakon otkazivanja koncerta u Nikšiću) u kojoj se jedan grad u Crnoj Gori prebacuje u Srbiju. Ali pusti su vam to (teritorijalni) snovi. Ta priča je završena, dovoljan broj ljudi u CG se (uprkos svim SPC naporima) oslobodio propagande i bolje bi bilo da se barem u ovakvim publikacijama, kroz slovo razumnih ljudi (poput sjajnog Pantelića) piše tako da se mržnja, frustracije i antagonizmi ne raspiruju, već smanjuju kako bi se Srbija otrijeznila od svojih istorijskih zabluda.

  2. Feri
    25. avgusta 2019. 09:50

    Zar taj komcert ne bi bilo bolje odrzavati na Kosovu? Zasto se vlado i ostatak velikosrpske svite ne bori za kosovo na drugi nacin? Znaju oni da su izgubili kosovk,nego na temu kosova hoce da ostanu jos malo u Crnoj gori,jer tamo polako iscezava velikosprska ideologija. Srbi-nebeski narod,polako pocinju da dodiruju dno.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.