U zamislima Dušana Dude Ivkovića Svetsko prvenstvo u Argentini bilo je predigra za ono što je trebalo da dođe na Olimpijadi 1992. i Svetskom prvenstvu u Beogradu 1994. godine. Vodio je verovatno najtalentovaniju generaciju evropske košarke svih vremena i spremao ih za duel sa NBA zvezdama koje su ulazile u svetsku reprezentativnu košarku.

Više puta je govorio da je naša ekipa 1992. godine mogla da se nosi sa originalnim „Drim timom“. To mu je bilo jasno i te 1988. godine posle jednog teškog poraza, na Mekdonalds turniru kada je Jugoslavija igrala protiv Boston Seltiksa.

„To je bila moja prva utakmica po NBA pravilima, sa jednim velikim svetskim timom, sa Birdom, Perišom, Ejndžom, Denisom Džonsonom, Kevinom Mekhejlom… Ja gledam utakmicu, sve se odvija kao normalno, ali uvek nam nekako fali vreme.

I uvek šutiramo neke iznuđene šuteve. Šta se ovde dešava da mi ne možemo da uđemo ni u jednu dobru završnicu? Ali mi smo vrlo brzo napredovali kao tim, tih godina nam u Evropi nije bilo premca. Četiri godine posle tog duela sa Bostonom mi bismo bili ravnopravni američkom ‘Drim timu’, da smo imali priliku da igramo protiv njega. Zbog sankcija Ujedinjenih nacija taj meč se nikada nije odigrao, a ja bih – budite sigurni u to – spremao tu utakmicu da je dobijemo“, kaže Dušan Ivković.

Tada je, možda, simbolički uspostavljena veza koja će nositi našu košarku u godinama po raspadu zemlje. Duda Ivković se seća kako je njegov naslednik na klupi Željko Obradović još tada, kao igrač, pokazao po čemu se izdvaja.

„Željko Obradović je već tada pokazao jednu veliku pripadnost reprezentaciji, jer kad su svi menjali dresove sa igračima Boston Seltiksa, on je rekao: Ne, ne, ja ću da sačuvam svoj dres sa nacionalnim grbom“, seća se Duda Ivković.

U Argentini pitanje osvajača zlatne medalje gotovo da nije dolazilo u obzir. Ne pamti se toliko dominantna igra nekog tima (kao i na evropskim prvenstvima prethodne i naredne godine) kao što je to mogla da prikaže Dudina selekcija koju su činili Divac, Rađa, Kukoč, Paspalj, Danilović…

Bilo je to uoči raspada zemlje, a već po završetku finala videlo se da to neće štimati. Po povratku u zemlju više se pričalo o tome kako je Divac jednom navijaču istrgao zastavu sa šahovnicom nego o tome da je Jugoslavija prvak sveta.

Ni veza ovog zlata sa jednim drugim, onim u Indijanapolisu 2002. godine nije zanemarljiva. Argentina je tada, kao protivnik u finalu, bila blizu pobede, ali protiv sile se nije moglo. Jer ti momci (Đinobili, Obero, Noćioni…) koji će dvehiljaditih od Argentine napraviti svetsku silu, košarku su zavoleli te 1990. godine gledajući moćnu Jugoslaviju.

Priča o pet košarkaških uspeha objavljena je u novom broju Nedeljnika, koji je na svim kioscima.

Naslovna strana novog Nedeljnika

Komentara

  1. Nole
    26. avgusta 2019. 01:42

    Mozemo da ih pobedimo na svakih 15 godina i to kad oni ne igraju u najjacem sastavu.

  2. Homepagely
    4. septembra 2019. 10:45

    Dobro kaže ovo za Argentince. Pa očito su mnogi zavoleli košarku zbog prvenstva 1990. godine. Šteta što je YU država raspala pre nego što su pobedili Dream Team. Mislim da bi u Beogradu Amerikanci pali, da je to prvenstvo održano kako je bilo planirano.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.