Dragi Dražo,
Majstori, kažeš. To je najgora vrsta ljudi. Majstore valjda ni u HDZ ne primaju. Nađe se, istina, ponekad pošten, stručan, vrijedan i pouzdan vodoinstalater, moler, električar ili keramičar. Netko čist i obrijan, ne pije i ne puši. Račun mu nije nekoliko nasumično nažvrljanih brojeva na komadu papira istrgnutom iz bloka na kvadratiće, već je u kompjuteru pedantno popisao sve troškove, isprintao i donio kao dokaz da te ne laže i ne mulja. Takvog je majstora merak gledati dok radi, oduševljava te kako je ozbiljan i precizan, kako mu se uzorak tratinčica na pločicama u kupaonici savršeno poklapa, kako su mu zidovi nakon gletovanja besprijekorno ravni. Njemu nigdje ništa ne strši i ne zapinje. On se ne žali na prethodne majstore, ne traži ispriku ni za što. Pravi Ivica Osim Švabo.
Negdje je vjerojatno u Austriji ili Njemačkoj i izučio zanat. Pretpostavljaš to po njemačkom alatnom nazivlju, kad zapovijeda svome pomoćniku, autoritativno kao kirurg sestri instrumentarki, da mu doda vaservagu, šarafciger, bormašinu, švajsmašinu, gedore, hobler, špatulu, izolirbandu ili neke od zbunjujuće mnogo vrsta kliješta. Ima vjerojatno neke nastranosti, plod je nekog skrivenog sadizma činjenica da su Nijemci konstruirali kliješta za svaku, pa i sasvim sitnu, beznačajnu svrhu: cvikcange, špicange, rolcange, kombinircange, gripcange, flahcange, papagajcange, bigecange, lohcange i revolverlohcange. Postoje navodno i kliješta po imenu enšraubencange, ali ja ih nikad nisam vidio niti znam čemu služe.
CEO TEKST U NOVOM NEDELJNIKU KOJI JE NA KIOSCIMA OD ČETVRTKA 20. APRILA ILI U DIGITALNOM IZDANJU DOSTUPNOM NA NSTORE.RS
Tagovi
