U susret predstojećem izdanju Austrijskog filmskog festivala, koji se ove godine održava od 16. do 19. aprila u Beogradu, Nišu i Novom Sadu, razgovarali smo sa ovogodišnjom selektorkom festivalskog programa – književnicom i novinarkom Anom Vučković Denčić, čije kolumne možete čitati i na Velikim pričama.

Šta vam je bila glavna vodilja prilikom selekcije filmova za ovogodišnji Austrijski filmski festival?

Kao selektorka ovogodišnjeg festivala, birajući savremene filmove po kvalitetu, plašila sam se da neću naći njihovu zajedničku sponu, već da će samo raznolikost stilova, žanrova i tema biti bogatstvo koje se pruža publici. Ali ispostavilo se upravo to da, iako različiti svi ovi filmovi na površinu iznose neki novi kvalitet, nešto izrazito i autentično, više od svakodnevnog.

Vodila sam se time da je svaki organsko i markantno delo, čiji su autori uspeli da zaokruže sopstvenu početnu zamisao.

Koje biste filmove posebno preporučili publici AFF-a?

Junakinje filma U slavu kraljici Tatije Skirtladze su više od šahistkinja, one su heroine koje ruše tabue i pomeraju granice podeljenog sveta. Dokumentarna storija o ovim ženama koje su u svojoj sredini bile velike zvezde ističe teme ženskog oslobađanja i samosvesti.

Tema filma Daleko od lipicanera je više od puke papirologije, ona odlazi u drugi plan pred večitom i uvek važnom temom identiteta i toga kako se kao ličnosti intimno osećamo. A sve je počelo kad se rediteljka Olga Kosanović suočila sa birokratskim problemom dobijanja državljanstva.

Obe pomenute rediteljke biće gošće festivala, pa će to biti prilika za razgovor o ovim, ali možda i o filmu o austrijskoj Nobelovki Elfrid Jelinek, koji je takođe u programu.

Gde je austrijska kinematografija danas ako govorimo o evropskim okvirima? Šta je to što bismo mogli reći za „savremeni trenutak“ u kinematografiji ove zemlje?

Naša publika nedovoljno zna o savremenoj austrijskoj kinematografji i upravo je ovaj festival način da se to promeni. Austrijska produkcija je zaista raznolika.

Možda je najprepoznatljiviji austrijski sineasta poslednjih godina Mihael Haneke, a čini se da i drugi autori nastoje da analiziraju društvene tabue i unutrašnje psihološke drame. Treba izdvojiti i pređašnje goste festivala Džesiku Hausner i Adrijana Goigingera.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.