
Ekstremne vrućine pogodile su Evropu ranije nego inače, pa dok zagađenje fosilnim gorivima zagreva planetu čineći toplotne talase vrelijim i dužim, neka mesta se prilagođavaju brže i bolje od drugih.
Kako bi zaštitili građane, evropski gradovi uvode inovativne strategije koje se kreću od organizovanih sistema provere komšija do korenite promene urbane arhitekture, piše Gardijan.
Pozivi koji spasavaju živote
Starije osobe su nesrazmerno zastupljene u broju smrtnih slučajeva tokom toplotnih talasa, a lekari ističu da je jedna od najefikasnijih stvari koje možete uraditi upravo provera onih u vašoj okolini.
Pariz je ovo organizovao kao zvaničnu službu gde se osobe starije od 60 godina ili oni sa zdravstvenim problemima mogu prijaviti da ih nadležni kontaktiraju tokom ekstremnih temperatura.
Sličan model decenijama postoji u Danskoj kroz udruženje DaneAge koje je prvobitno funkcionisalo kao telefonski lanac. Danas oko 1.700 volontera širom zemlje sprovodi kratke provere blagostanja putem poverljivih poziva, podsećajući najugroženije da piju dovoljno vode i nudeći im pomoć oko nabavke namirnica kako ne bi morali da izlaze na vrelinu.
Javni objekti kao „klimatska skloništa“
Pronalaženje mesta za hlađenje pre nego što vrelina postane nepodnošljiva često pravi razliku između života i smrti.
Dok su Sjedinjene Američke Države i Australija sklonije ogromnim klimatizovanim sportskim objektima, delovi Evrope su odlučili da prenamene postojeće javne zgrade poput škola, muzeja i biblioteka u centre za hlađenje.
Barselona je postala pionir ovog dizajna sa više od 400 takvih skloništa koja su dostupna građanima od 2020. godine. Istraživanja pokazuju da više od 90 odsto ugroženih stanovnika Barselone živi na manje od deset minuta hoda od ovakvog utočišta.
Zagovornici ove ideje ističu da su za ovakvu promenu potrebna minimalna ulaganja, poput prilagođavanja radnog vremena i obuke osoblja, kako bi se stvorio siguran prostor gde ljudi mogu boraviti na nižim temperaturama i koristiti toalet ili vodu.
Arhitektura hlada
Zdravstveni stručnjaci naglašavaju da je ključno sprečiti ulazak toplote u unutrašnjost pre nego što se krene sa njenim izvlačenjem pomoću klima uređaja.
Na jugu Evrope zgrade su tradicionalno dizajnirane da pružaju hlad, što severu često nedostaje. To podrazumeva krečenje zidova i krovova u belo radi odbijanja sunčeve svetlosti, kao i dodavanje spoljnih kapaka i tendi.
Amsterdam je nedavno usvojio ove lekcije, pa su gradski zvaničnici savetovali stanovnike da čak i obične čaršave okače sa spoljne strane prozora kako bi zadržali hladovinu. Uz to, uske ulice, debeli zidovi dvorišta i platnena jedra koja prave veštačku senku iznad ulica značajno smanjuju izloženost direktnom suncu.
Pretvaranje betona u zelene oaze
Gradovi su uvek topliji od svoje okoline jer beton i asfalt zarobljavaju toplotu, što može podići temperaturu za fatalna dva do tri stepena. Pariz se suočava sa posebnim izazovom zbog svojih cinkovanih krovova koji se pregrevaju, pretvarajući potkrovlja u opasne zamke.
Kako piše Gardijan, francuska prestonica je zbog toga pokrenula veliku akciju ozelenjavanja, sadeći više od 150.000 stabala i kreirajući desetine hiljada hektara zelenih površina.
Pored prirodnog hlađenja, grad podstiče vožnju bicikla umesto automobila, što smanjuje emisiju štetnih gasova i dodatno zagrevanje vazduha.
Stručnjaci ističu da ovakva rešenja imaju i dugoročne zdravstvene prednosti jer aktivno kretanje i prisustvo zelenila jačaju organizam, čineći ga otpornijim na stres koji ekstremne temperature izazivaju.




