Da li postoji zemlja koja ne bi slavila 27. mart, koji mitski zvuči kao i Kosovski boj, carstvo nebesko, samoubistvo zarad višeg cilja?
Protesti nisu bili samo u Beogradu. Bili su i, svakako manji, u Zagrebu, Cetinju, Podgorici, Splitu, Skoplju i Kragujevcu.
Zašto onda to niko ne slavi?
Čerčil je napisao tog dana da je „Jugoslavija pronašla svoju dušu“, Ruzvelt je bio ushićen, slobodni svet zatečen, a sve naslovne strane svih medija izveštavale su o događaju iz Beograda. Hitler je spremao odmazdu posle koje ovde više nikad ništa neće biti isto.
CEO TEKST ČITAJTE U NOVOM NEDELJNIKU KOJI JE NA KIOSCIMA OD ČETVRTKA 30. MARTA, ILI U DIGITALNOM IZDANJU NA NSTORE.RS
UZ OVAJ BROJ NA POKLON SE DOBIJA ULTIMATIVNI LUKSUZNI MAGAZIN
Da li je među tih pet nepokolebljivih zemalja koje drže do morala i integriteta takmičenja Srbija? Heh, naravno da nije; naši su po običaju čekali da sve prođe, ne shvatajući da je nemanje stava najveći stav koji postoji.
U prevozu, u prodavnici, u banci, tu su ljudi koji napišu – pa dobro, makar se trude da napišu, nekad ne ide, teška su ta slova – „Studirala na kićovanu pa najebala“ na apel za pomoć, na vest da je jedna devojka nestala.