Koje bankarske trendove bi banke trebalo da isprate u narednom periodu ukoliko žele da nastave da budu konkurentne?
Bankarska industrija se nalazi na raskršću, jer se način na koji se koriste bankarske usluge mijenja i osnovne bankarske usluge (otvaranje računa, plaćanje i sl.) postaju roba/usluge široke potrošnje. Praktično nema razlike u pružanju ovih usluga između različitih banaka, a nove i moćne organizacije kao što su velike svjetske IT firme nude iste usluge, i to često na zanimljiviji i jednostavniji način.
Kako će bankarstvo izgledati na kraju ovog procesa promjena ne mogu da predvidim, ali vjerujem da će se usluge uglavnom obavljati preko telefona ili nekog drugog uređaja koji će nam možda biti ugrađen u tijelo, sa rijetkim posjetama ekspozituri, dok će se odluke ko dobija kredit i koliki donositi veoma brzo i to će vjerovatno u velikom procentu odlučivati mašine (ovo pišem i pod uticajem novog filma „Terminator“).
Promjene u bankarstvu u Srbiji se dešavaju, kao i u drugim oblastima, sa zakašnjenjem u odnosu na razvijene zemlje, što je logično i zbog veličine tržišta i ekonomske snage. Digitalno bankarstvo se još uvijek razvija, nije prihvaćeno od strane većine klijenata, ali je svakako neminovnost. Banke se suočavaju sa teškim zadatkom, treba da razvijaju inovativna digitalna rješenja za većinu usluga jer je to budućnost, a u isto vrijeme treba da održavaju i unapređuju tradicionalno bankarstvo koje je za razliku od digitalnog bankarstva kod nas profitabilno. Veoma je važno da banka ponudi klijentu isto ili barem slično korisničko iskustvo (lako, jednostavno, brzo) na svim prodajnim/uslužnim mjestima, bilo da li se radi o telefonu ili nekoj drugoj mašini (bankomat, virtuelna realnost, dopisivanje i sl.), posjeti filijali, prodajnom mjestu partnera banke ili bilo kom drugom mjestu i načinu kontakta sa klijentom.
Na kraći rok, važan trend je nastavak pada kamatnih stopa. Banke moraju da prilagođavaju strukturu i nivo troškova da bi i dalje bile konkurentne, što ih tjera da automatizuju i digitalizuju procese obrade dokumentacije i podataka.
Iako javnost često nema razumevanja prema bankarskom sektoru, trenutno upravljanje i rad u bankama veoma su teški, jer se banke suočavaju sa obaveznim značajnim investicijama u nove tehnologije koje će profit donijeti tek za nekoliko godina (vjerovatno tek za pet), i to za vrijeme najnižih kamatnih stopa, pokušavajući da prekvalifikuju svoje zaposlene u ljude sposobne da obrađuju i analiziraju velike količine podataka.
Kako ocenjujete monetarno kretanje i makroekonomsko okruženje – od EU tj. ECB do Srbije tj. NBS – i kakav će uticaj imati na finansijski sektor?
Prije svega bih istakao da naša ekonomija veoma zavisi od svjetskih ekonomskih kretanja i naravno direktno od ekonomskih tokova u EU, tako da moramo da se trudimo da povoljna kretanja u potpunosti iskoristimo.
Kao mala i otvorena ekonomija, svoje mjesto možemo da tražimo povezivanjem sa velikim i snažnim ekonomskim zonama. Mi nemamo veliko domaće tržište kao ni specijalizovane i razvijene industrijske sektore da možemo da nastavimo da ekonomski rastemo kada EU zastane. Bez velikih i dugoročnih promjena ne možemo sustići ekonomski nivo zemalja u EU, ali možemo da iskoristimo čak i mali rast u EU da nastavimo da se razvijamo. Pošto kod nas često ima komentara o mogućem slabljenju, pa čak i raspadu EU, svi koji tako komentarišu moraju da znaju da će se to direktno odraziti na pogoršanje njihovog životnog standarda.
Veoma je važno da se trudimo da u svakom kvartalu, u svakoj godini ostvarujemo rast, pa čak i kada nije mnogo izražen. Čak i mali rast pokreće nove projekte, donosi nove preduzetničke ideje koje stvaraju novu i dodatnu vrijednost, i omogućava da građani ne postanu prezaduženi. Ekonomska kretanja nisu samo matematički definisana. Ne treba zaboraviti da je pozitivan stav, optimizam, vjera u bolje sjutra ono što pokreće ljude i sisteme na bolji učinak, čime se rast ubrzava i produžava.
Centralne banke širom svijeta postaju oslonac sprečavanja ekonomskog pada i nakon velike krize primjenjuju sasvim nove mehanizme stimulisanja privrede kao što su negativne kamatne stope. One zasada izgledaju opravdano jer nema inflacije, a rast u EU je ispod optimalnog nivoa. Pošto takav nivo kamata već duže postoji i, kako stvari stoje, postojaće još par godina, postavlja se nekoliko pitanja:
Šta će se desiti ako ipak naiđe kriza, a kamate su toliko niske da se njihovim daljim smanjivanjem kriza ne može zaustaviti?
Da li se preuveličava vrednost imovine? Pri veoma niskim ili negativnim kamatama i malo profitabilni projekti izgledaju odlično, cijene stanova idu do neba zbog niskih kamata na štednju, a mnogo novca je pozajmljeno firmama, državama i građanima, što sve može značajno ubrzati i produbiti sledeću ekonomsku krizu.
Naša centralna banka je prilično odmjerena, pad kamata je bio postepen, s ubrzanjem u poslednje dvije godine. Smatram da su već sada kamate kod nas niske, pod uticajem velike konkurencije između banaka i velikog priliva stranog kapitala koji traži što bolji prinos (i naša niska kamata je bolja od negativne u EU). Velika ponuda i manja tražnja proizvode dalji pad kamatnih stopa.
Kurs dinara jača i iako nije jednostavno spriječiti njegovo jačanje pod uticajem velikog priliva svjetskog kapitala, na duži rok za našu ekonomiju bilo bi idealno da dinar postepeno slabi i time popravlja nivo konkurentnosti proizvoda iz Srbije.
Da li banke previše zarađuju?
Poslednjih nekoliko godina profiti banaka su se oporavili, iako i dalje u relativnom odnosu kao prinos na kapital nisu veliki, posebno za nivo razvoja naše ekonomije. Veliki doprinos tom oporavku je došao od značajnog smanjenja loših plasmana i troškova rezervisanja za takve plasmane. Sa druge strane, kamate nastavljaju da opadaju, a kao što sam pomenuo, banke moraju da investiraju u digitalne tehnologije i obučavaju svoje zaposlene čime povećavaju troškove, tako da će održanje oporavljenog nivoa profita zavisiti od kvaliteta plasmana, tj. ponovo od nivoa loših plasmana i troškova rezervisanja. Zbog niskih margina, čak i malo povećanje nivoa loših plasmana će se značajno odraziti na pad profitabilnosti u narednom periodu.
Iako mnogi kod nas banke smatraju institucijama koje previše zarađuju nauštrb klijenata, to prosto nije tako. Ne smije se zaboraviti da banke moraju da angažuju veliki iznos kapitala da bi mogle sigurno da posluju, tako da prinos na taj kapital (znači relativan odnos nivoa profita i nivoa uloženog kapitala) kod nas nije veći od prinosa u drugim industrijama, uključujući i maloprodaju. Regulativa i zaštita klijenata kod nas je već sada na vrlo visokom nivou i banke su platile sve neodgovarajuće prakse iz prošlosti (jednostrano povećanje kamata, zaduživanje u CHF i sl.). Smatram da je pogrešan nastavak negativnog pristupa prema bankama, uključujući i nedavno dovođenje u pitanje troškova obrade iako su oni bili poznati unaprijed i iako se izražavaju kroz efektivnu kamatnu stopu (tako da klijent može jednostavno da upoređuje i bira različite ponude). To praktično predstavlja poništavanje važećeg ugovora sa posledicama stvaranja pravne nesigurnosti. Naše društvo se teško miri sa obavezom vraćanja dugova i prihvatanjem posledica ugovora, a ukoliko se to nastavi, banke će napuštati ovo tržište, biće ih sve manje zbog niske profitabilnosti, a posledica će biti povećanje kamata i teži uslovi odobravanja kredita na duži rok, a to je upravo ono što nije potrebno našoj ekonomiji.
Mi koji radimo u bankama vjerujemo da naš posao ima smisla i da podržavamo razvoj ekonomije i rast standarda građana, naravno uz profit, kao i svaka druga kompanija. Uz strogi nadzor NBS-a postignut je visok stepen zaštite klijenata, ali i izuzetno stabilan i siguran bankarski sektor koji veoma pazi na novac koji mu je povjeren na čuvanje.
