Vežbanje može smanjiti rizik od smrti kod pacijenata obolelih od raka za trećinu, sprečiti povratak tumora i čak biti efikasnije od lekova, pokazuju rezultati prekretnog ispitivanja koji bi mogli da promene zdravstvene smernice širom sveta.
Decenijama lekari preporučuju zdrav način života kako bi se smanjio rizik od razvoja raka. Međutim, do sada je bilo malo dokaza o uticaju vežbanja nakon postavljene dijagnoze, a preporuke da se fizička aktivnost uključi u lečenje bile su retke.
Sada je prvo ispitivanje ove vrste, koje je obuhvatilo pacijente iz SAD, Velike Britanije, Australije, Francuske, Kanade i Izraela, pokazalo da strukturisani režim vežbanja nakon terapije može drastično smanjiti rizik od smrti, povratka bolesti ili razvoja novog oblika raka.
Rezultati su predstavljeni u Čikagu na godišnjoj konferenciji Američkog društva za kliničku onkologiju (Asco), najvećem svetskom kongresu o raku, i objavljeni u časopisu New England Journal of Medicine.
Po prvi put u istoriji medicine, postoje jasni dokazi da je vežbanje čak efikasnije u sprečavanju ponovnog javljanja raka i smrti od mnogih lekova koji se trenutno propisuju pacijentima, rekla je jedna od vodećih svetskih stručnjaka za rak.
Dr Džuli Grejlou, glavni medicinski zvaničnik Asco-a, koja nije učestvovala u ovom desetogodišnjem istraživanju, izjavila je da je kvalitet rezultata „najviši nivo dokaza“ i da će dovesti do „velike promene u razumevanju važnosti podsticanja fizičke aktivnosti tokom i nakon lečenja“.
Pacijenti koji su nakon terapije započeli strukturisani režim vežbanja uz pomoć ličnog trenera ili zdravstvenog savetnika imali su 37% manji rizik od smrti i 28% manji rizik od povratka bolesti ili pojave novog raka u poređenju sa pacijentima koji su dobili samo brošuru sa zdravstvenim savetima, pokazala je studija.
Na pitanje da uporedi efekte vežbanja sa lekovima, Grejlou je rekla: „Nazvali smo sesiju u kojoj je ovo predstavljeno ‘Jednako dobro kao lek’. Ja bih je preimenovala u ‘Bolje od leka’, jer nema neželjenih efekata.“
„Radi se o istom stepenu koristi kakav imaju mnogi lekovi koji se odobravaju – 28% smanjen rizik od ponovnog pojavljivanja bolesti, 37% smanjen rizik od smrti. Lekovi se odobravaju i za manju korist od toga, a pritom su skupi i toksični.“
„Kada sam počinjala pre tri decenije, još uvek se verovalo da pacijenti treba da se štede tokom hemoterapije. Danas je to preokrenuto“, dodala je. „Rekla bih da je [vežbanje] bolje od leka.“
U ispitivanju su učestvovala 889 pacijenata sa karcinomom debelog creva između 2009. i 2023. godine. Većina njih (90%) imala je rak trećeg stadijuma. Pacijenti su nasumično raspoređeni – 445 ih je bilo u grupi sa strukturisanim programom vežbanja, dok je 444 dobilo samo brošuru o zdravom načinu života.
Pacijenti iz grupe za vežbanje imali su dve mesečne sesije sa ličnim trenerom i nadgledane treninge, a kasnije po jednu mesečno, tokom ukupno tri godine.
Cilj je bio da se ostvare nedeljni nivoi aktivnosti koji su odgovarali tri do četiri šetnje u trajanju od 45 do 60 minuta, ali su pacijenti mogli sami da izaberu aktivnost – neki su, na primer, išli na kajak ili skijanje.
Nakon pet godina, pacijenti iz grupe za vežbanje imali su 28% manji rizik od povratka ili razvoja novog raka u odnosu na kontrolnu grupu. Nakon osam godina, isti pacijenti imali su i 37% manji rizik od smrti.
„Nakon operacije i hemoterapije, kod oko 30% pacijenata sa rizičnim stadijumima dva i tri dolazi do povratka bolesti“, rekao je vodeći autor studije, dr Kristofer But sa Univerziteta Kvins u Kingstonu, Kanada. „Jedno od najčešćih pitanja koje nam pacijenti postavljaju je: ‘Šta još mogu da uradim da poboljšam ishod?’“
„Ovi rezultati sada nam daju jasan odgovor: program vežbanja sa ličnim trenerom smanjuje rizik od povratka ili pojave novog raka, čini da se osećate bolje i pomaže vam da duže živite.“
Profesor Čarls Svonton, glavni kliničar organizacije Cancer Research UK, koja je finansirala britanski deo studije, izjavio je: „Ova fascinantna studija pokazuje snagu vežbanja da transformiše zdravlje ljudi i poveća šanse za preživljavanje nakon lečenja raka. Za intervenciju koja nije lek, vežbanje pruža izuzetne koristi.“
Za neke pacijente, „fizička aktivnost može biti prekretnica u oporavku“, dodao je Svonton. „Nalazi sugerišu da bi onkolozi trebalo da preporučuju strukturisani program vežbanja nakon operacije kako bi poboljšali šanse pacijenata za preživljavanje.“
„Ali važno je naglasiti da vežbanje nije najbolja opcija za svakoga. Moj savet pacijentima sa rakom je da se konsultuju sa svojim lekarom pre nego što započnu bilo kakvu novu fizičku aktivnost.“
Naučnici okupljeni u Čikagu rekli su da bi ovi rezultati mogli promeniti praksu širom sveta, jer lekari treba da razgovaraju sa pacijentima o uvođenju vežbanja nakon tretmana.
Iako je ova studija pratila isključivo pacijente sa rakom debelog creva, Grejlou je rekla da ne postoji razlog da se rezultati ne primene i na druge vrste raka. But je naveo da će biti potrebna dodatna ispitivanja za druge karcinome, ali je dodao da podaci iz ove studije ukazuju na smanjen broj slučajeva raka dojke i prostate kod pacijenata iz grupe za vežbanje.
„Vežbanje kao intervencija je potpuno logičan korak i treba ga primeniti široko“, rekla je dr Pamela Kunz sa Medicinskog fakulteta Univerziteta Jejl.
Reagujući na rezultate, profesor ser Stiven Pauis, nacionalni medicinski direktor NHS Engleske, rekao je da je „zaista uzbudljivo“ što prilagođeno vežbanje nakon lečenja može biti „prelomni trenutak“.
„Ovi revolucionarni nalazi sugerišu da fizička aktivnost, od šetnje do treninga, može snažno pomoći telu da spreči povratak raka i spasi više života.“
„Biti aktivniji može imati velike koristi – pomaže u održavanju zdrave telesne mase, jača imuni sistem, smanjuje upale i poboljšava raspoloženje – a sada je zaista ohrabrujuće što vežbanje zaista može pomoći većem broju ljudi da prežive rak.“




