Jedan francuski astronaut koji je nedavno napustio Zemlju nije na njoj ostavio i francusku hranu.

Evo nekih namirnica i obroka u kojima će Tomas Peske, francuski astronaut koji se raketom SpaceX vinuo na Međunarodnu svemirsku stanicu 23. aprila, uživati tokom svog šestomesečnog prebivanja u orbiti: jastog, govedina burginjon, bakalar sa crnim pirinčem, kolač od krompira i tartufa i tartovi od badema sa karamelizovanim kruškama.

„Velika su očekivanja kada pošaljete Francuza u vasionu“, rekao je on na konferenciji u Evropskoj svemirskoj agenciji u martu.

Sebastijan Salom-Gomis/Agence France-Presse – Getty Images

Svemirska kuhinja mnogo je napredovala od trenutka kada je Jurij Gagarin, sovjetski astronaut koji je 1961. prvi odleteo u svemir, morao da preživljava na stišnjenoj šunki i čokoladnom sosu iz tuba nalik onima za zubnu pastu. Džon Glen, koji je deset meseci kasnije postao prvi Amerikanac u orbiti, jeo je sos od jabuka.

Sada astronauti sa sobom nose kulinarske đakonije iz svojih zemalja, a svemirske agencije pokazuju da kosmonaut može i mora da uživa u lepom obroku makar povremeno.

Upravo zato će Peske i njegove kolege imati trpezu koju su pripremile francuske kulinarske institucije.

Alen Dikas, kuvar sa Mišlenovim zvezdama koji drži restorane širom planete, u saradnji sa Francuskom svemirskom agencijom pripremio je obroke za astronaute na svemirskoj stanici.

Jedan drugi šef sa Mišlenovim zvezdama, Tjeri Marks, i Rafael Omon, profesor hemije na Univerzitetu Pariz-Sakli, osmislili su nekoliko obroka posebno za Peskea. Njih dvojica vode Francuski centar za kulinarske inovacije pri univerzitetu i kuvali su za Peskea kada se ovaj prvi put obreo na svemirskoj stanici, 2016.

Peske, bivši pilot Er Fransa, takođe je zamolio Servair, kompaniju koja obavlja ketering za Er Frans i druge avio-kompanije, da predloži neke obroke.

„Oduvek sam voleo njihovu hranu“, kazao je on.

Peske neće svakog dana uživati u jastogu i govedini burginjon. Ovi pažljivo pripremani obroci biće čuvani za posebne prilike, poput rođendana, a biće dovoljno i za repete.

Čak i svakodnevna svemirska kuhinja koju NASA obezbeđuje astronautima je „prilično fantastična“, kaže Šejn Kimbrou, astronaut i aktuelni komandir misije SpaceX.

Rajan Daudi, koji je nedavno napustio NASA, nakon što je bio zadužen za ishranu na svemirskoj stanici u poslednje dve godine, kaže da na meniju ima oko dve stotine stavki, kako bi se izbegla monotonija. „Nema prodavnice“, kaže. „Ne možete da naručite dostavu. Morate da se snalazite sa onim što imate.“

Daudi kaže da brisketi od govedine i makarone sa sirom posebno prijaju stomaku.

„Sve ovo treba da podseti ljude na iskustva koja imaju na Zemlji“, kaže on. „Podseća ih na sve lepe stvari u ovom istinski stresnom okruženju.“

Naravno, hrana u svemiru ne može da bude hrana kao na našoj planeti. Većina namirnica je zamrznuta, kako bi se smanjila njihova veličina. Neka druga hrana se zagreva na visokim temperaturama kako bi se ubili mikrobi, tako da može da bude na sobnoj temperaturi, u plastičnim kesama ili konzervama, i godinama. Svemirska hrana ne treba ni da se kruni, kako neko ne bi slučajno inhalirao delove ili bi oni završili u osetljivim instrumentima. Astronauti ubrizgavaju vodu u plastične kese kako bi rehidrirali osušenu hranu.

Tomas Peske, levo, sa svojim timom, MEgan Merkartur, Šejn Kimbro i Akihiko Hošide (John Raoux/Associated Press)

Zarad zdravlja astronauta, hrana nije slana, zašećerena ni masna. „Oni su kao sportisti sposobni za najveće domete“, kaže Marks.

I alkohol je zabranjen, što posebno teško pada Francuzima i njihovoj ishrani zasnovanoj na vinu. Marks nije sklonio vino iz sosa od pečuraka koji služi kao predjelo dok ga je pripremao. Ali alkohol je potom izvučen, a da se ukus nije promenio. Potvrđeno je da je sos bezalkoholan uz pomoć uređaja nalik magnetnoj rezonanci.

Ukusi moraju da prežive proces sterilizacije – to je proces koji naučnici nazivaju termostabilizacijom. To obično podrazumeva zagrevanje hrane na 140 stepeni Celzijusa pun sat, priča dr Omon.

Nekada se desi da jednostavno ne uspe.

„Na početku smo pokušavali da napravimo kroasane“, kaže Alen Male, naučnik koji sarađuje sa Dikasovim kuvarima. Rezultat je, priznaje, bio očajan.

„Nije bilo moguće spakovati kroasan u limenku i potom ga termostabilizovati.“

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.