Koliko je “zaboleo” hrvatski silazak sa postolja 1995. u Atini

Posle sankcija, ja nisam održavao prevelike kontakte. Poslednje susrete sam imao sa Rađom u Atini i Kukočem u Trevizu, i zaista kao da se nikada nismo ni odvajali. A to Evropsko prvenstvo 1995. bilo je direktno vezano za političku direktivu.

Čuli smo u svlačionici Stojka Vrankovića kako kaže: “Sad je momenat da napustimo postolje.” Bili su u svlačionici pored nas. Ali ne bi to Stojko rekao bez političke direktive.

Meni je to bilo smešno. Sama ta Atina 1995. i čuveni balkon, o tome sam mnogo puta govorio, uspostavili smo to u vrlo teškim uslovima.

Završava se utakmica, mi smo u hotelu “Karavel”. Napravljena je tako napeta atmosfera koju je formirao Košarkaški savez Grčke. Dva puta smo ih pobedili.

Posle utakmice dolazi mi žena, gotovo prebijena u publici, posle sveg tog proglašenja.

Ostanemo mi prisebni i naravno, te noći nema spavanja.

Ostali smo Kića, Željko, Vesko Barović i još neko društvo, sedimo kod tog šanka u “Karavelu”, već takoreći sviće. I vidimo hrvatsku ekipu kako gotovo na prstima idu, valjda su imali rani avion.

Kažem ja: “Šta je, bre, purgeri, dođite ovamo na piće, šta se šunjate…” Niko se nije javio.

CELU KOŠARKAŠKU PRIČU DUDE IVKOVIĆA PROČITAJTE OVDE

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.