Nepravilno sam gledao seriju „Kruna“. Mislim, nisam išao po redu. Počeo sam od sredine jer sam savremenik, i od vladavine Margaret Tačer, ere kralja, tada princa Čarlsa i ledi Dajane… Mislio sam, ajde gde da idem unazad jer u poslednje vreme odustanem ako je ono baš puno sezona.
Ali su mi mnogi rekli „Pa bolje su ti prve sezone ‘Crowna'“ i onda sam krenuo od početka. I jesu bolje epizode s početka. Odlične. Ali, počeo sam da primećujem jednu stvar – kako je serija odmicala – uvideo sam da nema baš puno pop kulture. Nije je zapravo bilo uopšte. Sve sam mislio biće, ima vremena… ne mora cela epizoda, ali da samo promakne kako su Bitlsi duvali u toaletu Bakingema dok čekaju ordene. Kada je bila epizoda sa Džeki Kenedi, pomislio sam, e biće u nekoj i Bitlsi, ali ne… I tako do kraja epizoda koje obrađuju sedamdesete, u poslednjem tom nastavku verovao sam biće Sex Pistolsi jer je bila priča o kraljičinom jubileju, znamo da su tada Pistolsi promovisali singl i plovili Temzom, ali ne.
CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA, KOJI JE U PRODAJI OD ČETVRTKA, 11. APRILA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS
Da li je među tih pet nepokolebljivih zemalja koje drže do morala i integriteta takmičenja Srbija? Heh, naravno da nije; naši su po običaju čekali da sve prođe, ne shvatajući da je nemanje stava najveći stav koji postoji.
U prevozu, u prodavnici, u banci, tu su ljudi koji napišu – pa dobro, makar se trude da napišu, nekad ne ide, teška su ta slova – „Studirala na kićovanu pa najebala“ na apel za pomoć, na vest da je jedna devojka nestala.