Bila je sreda, sedam sati ujutru, kada se začulo zvono na vratima, i to vrlo kratko, ali dovoljno da se Fric odmah probudi iz košmara, i da se iz njegovih usta začuje: „Konačno su stigli po mene.“ Onda je Fric pogledao u Dobrilu koja je čvrsto spavala, i rekao je: „Uopšte mi se ne menja moj život, i nju kad vidim kako mirno spava, muka mi je.“ Zatim je pokušao da ustane iz kreveta, ali nije mogao, noge su mu bile zaglavljene, i video je da na sebi ima dugačku i uz telo pribijenu, strukiranu mantiju crne boje, i na grudima je belim slovima bilo ispisano ‘Ako priznam svoj greh, odbacujem smisao života. Otac Fric’. Onda je Fric rekao: „Ovo mora da je neka greška?“
CEO TEKST U NOVOM BROJU NEDELJNIKA KOJI JE NA KIOSCIMA OD ČETVRTKA 15. DECEMBRA, DIGITALNO IZDANJE DOSTUPNO NA NSTORE.RS
UZ NEDELJNIK SE DOBIJA NOVI BROJ MAGAZINA „ISTORIJA“
Da li je među tih pet nepokolebljivih zemalja koje drže do morala i integriteta takmičenja Srbija? Heh, naravno da nije; naši su po običaju čekali da sve prođe, ne shvatajući da je nemanje stava najveći stav koji postoji.
U prevozu, u prodavnici, u banci, tu su ljudi koji napišu – pa dobro, makar se trude da napišu, nekad ne ide, teška su ta slova – „Studirala na kićovanu pa najebala“ na apel za pomoć, na vest da je jedna devojka nestala.