Institut Servantes i izdavačka kuća Blum predstavljaju prevod na srpski jezik „Frankenštajnove majke“ Almudene Grandes. Ovaj roman je, u prevodu Jasmine Milenković, objavljen krajem prošle godine. 

Uz Milenković, na promocije knjige govoriće i Tamara Krstić iz izdavačke kuće Blum. Uvod u razumevanje dela Almudene Grandes, kao i uloge koju je imala u književnosti španske tranzicije, predstaviće profesor Vladimir Karanović sa Katedre za iberijske studije Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu. 

Foto: Promo

Radnja romana:

Godine 1954, mladi psihijatar Herman Velaskes vraća se u španski gradić Sjemposuelos nakon 15 godina egzila u Švajcarskoj, gde se sklonio od građanskog rata. Počinje da radi u ženskom sanatorijumu za duševno obolele „Presveto srce”. Njegova najčuvenija pacijentkinja je Aurora Rodriges Karbaljejra, koja je 1933. upucala svoju ćerku Hildegart sa četiri hica u glavu, tvrdeći da ima pravo da je ubije baš kao što bi umetnik imao pravo da pocepa crtež kojim je nezadovoljan. 

U pitanju je istinit događaj koji je u to vreme bio najudarnija vest u svim španskim medijima. Aurora poseduje veliko obrazovanje, neupitan autoritet i neverovatne pedagoške ambicije koje joj neretko pomračuju um. Jedna od njenih štićenica je i Marija Kastehon, medicinska pomoćnica koja svojim misterioznim, ali i skromnim poreklom privlači mladog psihijatra.

Tri sudbine se prepliću u nerazmrsivo klupko tajnih istorija, naklonosti, potisnutog besa i nepodnošlji-vog tereta puritanske Španije, koja grca pod Frankovim terorom. Zašto je Aurora ubila svoju ćerku, ko je u stvari Marija i da li Herman može da kontroliše svoja osećanja, onako kako bi jedan psihijatar morao to da učini? 

O romanu:

„Frankenštajnova majka“ peti je, ujedno i poslednji roman u nedovršenoj sekstologiji „Epizode beskonačnog rata“ Almudene Grandes, jedne od najznačajnijih modernih španskih spisateljica. Romani nisu međusobno povezani, ali zajedno čine jednu duboku i nadasve potresnu analizu Frankove Španije i svih strahota koje je ta diktatura donela sa sobom. 

Prerana smrt Almudene Grandes sprečila ju je da napiše završni roman, ali to svakako ne umanjuje veličinu ovog književnog projekta koji je obeležio ne samo karijeru ove spisateljice, već se slobodno može reći i celokupnu savremenu špansku književnost.

O Almudeni Grandes:

Almudena Grandes (1960–2021) bila je jedna od najvažnijih savremenih španskih književnica. Studirala je geografiju i istoriju u Madridu i odmah se priključila kontrakulturnom pokretu „La movida Madrileña”, posvetivši se stvaranju nove, slobodne, buntovničke umetničke scene.

Njen prvi roman, „Odrastanje Lulu“ (1989; po kome je snimljen čuveni film Bigasa Lune), doneo joj je i prvu nagradu, a do kraja svoje bogate spisateljske karijere zaslužiće gotovo 20 najprestižnijih nacionalnih i međunarodnih priznanja.

U neke od njenih najpoznatijih i najuspelijih romana spadaju i „Atlas de geografía humana“ (1998), „El corazón helado“ (2007), „Inés y la alegría“ (2010) i „Los Pacientes del Doctor García“ (2017), od kojih se poslednja dva nalaze u sastavu „Epizoda beskonačnog rata“.

Na političkoj sceni autorka je bila prodoran glas levice, borac za ljudska prava i prava žena, protivnik svake vrste nasilja, rasizma i terorizma, oštri kritičar savremenog društva opijenog materijalizmom i konzumerizmom.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.