Novinar ESPN-a Zek Lou napisao je detaljnu analizu koji bi NBA igrači po njegovom mišljenju trebalo da se nađu u najužem izboru za različite individualne nagrade. I dok bi za defanzivca sezone proglasio Rudija Gobera, za trenera Majka Badenholzera, za najboljeg rukija Luku Dončića, a za najboljeg šestog igrača Lua Vilijamsa, Lou je napravio zanimljivu listu pet najvećih kandidata za najkorisnijeg igrača u NBA ligi ove sezone. Na četvrtom mestu te liste je Nikola Jokić.

Šta je sve napisao Lou.

Pre godinu dana, kada su insajderi raspravljali o tome šta bi promena trenera mogla da znači za najsjajniju mladu superzvezdu NBA lige, često su se mogle čuti poruke da oko Janisa nema mnogo kvaliteta.

Sada to niko ne bi rekao, nakon preokreta u karijeri Krisa Midltona, najbolje sezone u životu rika Bledsoa, sjajne igre Malkoma Brogdona. Džon Horst i Majk Badenholzer, GM i trener Milvokija stvorili su šuterski ekosistem u kom svi igrači – uključujući Janisa – napreduju.

Teško je odvojiti Janisovu MVP kandidaturu od rada Milvokijevog trusta mozgova. Oni su uspeli da ublaže jedinu njegovu slabost: skakačku.

Džejms Harden nema slabosti u napadu. Mogao bi da se razvija u bilo kom sistemu igre. On je najbolji ofanzivni igrač lige. Igrači oko Adetokumba bili su svežiji, zdraviji i bilo ih je više nego oko Hardena. Ne računajući “garbidž tajm”, Rokitsi su bili bolji od protivnika samo za 1,1 poen na sto poseda, kada je Harden na klupi.

Sa druge strane, kada je bio na parketu, razlika je bila 6,2 poena. Tako je Harden spasio jednu turobnu sezonu, prosečne ekipe.

Adetokumbo je dobar tim preokrenuo u “supertim”, u tome je razlika.

Šta je od toga bolje, šta je veće postignuće? Ne postoji univerzlani odgovor, uzorak je u svakom slučaju mali, a nismo u prilici da vidimo kako bi se timovi snašli bez dva vrhunska košarkaša.

“Najbolji” i “najkorisniji” igrač. Slično je, ali nije isto.

Kevin Durent je bolji košarkaš od Demijena Lilarda, ali nije nezamenljiv u Golden Stejtu, kao što je Lilard u Portlandu.

U procesu dodele MVP nagrade nagrađuju se i igrači koji uspeju da podignu tim pun povređenih igrača.

Pitanje je samo u kojoj meri ih treba nagraditi. Time se indirektno kažnjavaju oni koji imaju bolje i zdravije saigrače. Postoji tačka u kojoj se ta jednačina naginje van ravnoteže.

Ne mogu da se porede timska podrška Adetokumba i Hardena iz prošle i ove sezone. Povrede Klinta Kapele i Krisa Pola, kao i odlazak Trevora Arize ugušili su Hjuston.

Ipak, kolika god razlika u rosteru bila, nije dovoljna da Hardena proglasi za MVP-a lige. Svaki tim je mogao imati Bruka Lopeza. Midlton i Bledso su bili na granici “Ol stara” na Istoku, na Zapadu to ne bi uspeli. Adetokumbo ih je unapredio skoro onoliko koliko su Badenholzer i Horst uzdigli Milvoki.

Milvoki je 7,5 utakmica ispred Hjustona. Kada bi razlika bila manja moglo bi da se govori o značaju rostera, a ni tada Adetokumbo zbog dobrog zdravlja ekipe ne bi smeo da bude kažnjen.

Grčki košarkaš je ofanzivno došao skoro do Hardenovog nivoa. U proseku je postizao 28 poena po meču, uz procenat šuta od 58 odsto. Bradine brojke zamračile su činjenicu da je Adetokumbo fenomenalan poenter. Harden jeste “slomio” košarku svojim step-bek šutem za tri poena, ali razlika koju pravi u napadu nije dovoljno velika da se prevaziđu njegovi odbrambeni nedostaci.

Dok Rokitsi pokušavaju da sakriju Hardena u svojim odbrambenim šemama, Baksi Janisa koriste kao važno odbrambeno sredstvo – šesti je u defanzivnom skoku, 10. u blokadama, 31. po broju ukradenih lopti. Protivnici beže od njega.

On utiče na svaki posed, na obe strane terena. Zbog toga dobija prednost, sa malom razlikom.

  1. Janis Adetokumbo
  2. Džejms Harden
  3. Pol Džordž
  4. Nikola Jokić
  5. Demian Lilard

Tri najveća nedostatka ove liste: Džoel Embid, Kevin Durent, Stef Kari.
Postoji krater u igri Siksersa bez Embida. Ipak, on je propustio 16 utakmica i nije toliko efikasan kao tipični kandidat za MVP nagradu: procenat šuta mu je 48 odsto.

Osećam se kao da grešim zbog toga što na spisku nema Voriorsa. Kari i Durent su među pet najboljih košarkaša lige, ali dokle god budu igrali zajedno njihov status po pitanju MVP nagrade biće ovakav. Ne treba zaboraviti da su sa njima u timu i Drejmond Grin i Klej Tompson.

Trka za MVP nagradu bila je trka u troje, sve dok Pol Džordž nije iščašio rame. On je kandidat za defanzivnog igrača godine i jedini pouzdan strelac izvan linije za tri poena u Oklahomi. Tanderi bi se srušili bez njega.

Mnogi glasači bi sa liste izostavljali Jokića. Ne mogu to da shvatim. On mora da bude u užem izboru. Denver je drugi tim Zapada uprkos povredama trojice startera. Jokić je jedina konstanta tog tima i jedini “Ol star” igrač. Pripada maloj grupi najboljih ofanzivnih igrača. Iako mu odbrana nije jača strana, Nagetsi su i sa njim na parketu uspevali da igraju odbranu na visokom nivou. To se ne može reći za Hardena (više puta sam menjao redosled Jokića i Džordža. Nagetsi su daleko bolje plasirani, ali je Džordž imao nešto bolju sezonu).

Portland je bez Lilarda na sto poseda na minus osam poena, dok je sa njima na parketu na plus osam poena. Tih 16 poena je gotovo najveća razlika u ligi. Blejzersi su pobedili 52 puta u sezoni, a čitav tim je na okupu držao upravo Lilard. Čovek je propustio jednu utakmicu u sezoni.

Ove sezone nije bilo korisnijih i teže zamenljivih igrača od ove petorice.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.