Ovaj ispit polagali smo od januarskog roka prošle akademske godine. Bilo je neizvesno do samog kraja i sada kada smo, posle godinu dana, seli preko puta profesorke Mile Pavlović sa namerom da ga konačno položimo, iako se ovaj ispit razlikovao od svih prethodnih.

Želeli smo, u stvari, da sa profesorkom Pavlović, koja na Geografskom fakultetu predaje Geografiju Srbije i Geografske regije Srbije, razgovaramo o svemu onome zbog čega je njeno ime, i onima koji su samo prošli pored tog fakulteta, postalo poznato.

U najgorem slučaju, zbog toga što, kako tvrde neki studenti, ni posle više od decenije nisu završili studije zbog njenog ispita, do toga da su, kako opet tvrde, posle višegodišnjeg učenja i polaganja, uspeli da dobiju šestice.

Posle svega, u prvom razgovoru za medije, profesorka Mila Pavlović je Nedeljniku otvorila vrata svog kabineta na Studentskom trgu. Umesto indeksa i ceduljica, između nas i profesorke stajao je samo diktafon.

Ko su bili vaši profesori? Šta ste od njih naučili?

Šta znači, pre svega, biti čovek. Šta znači poštovati ljude, profesiju, poštovati studente. Vreme neminovno nosi promene. Profesori koji danas stasavaju u nečemu su bolji od mojih profesora, pa i od mene, odnosno moje generacije profesora.

A šta je sa studentima, jesu li se oni promenili?

Jesu. Sećam se studentskih soba sa po četiri, pet, šest kreveta, stanovanja kod gazdarica u stanovima gde nema grejanja. Rekla bih da današnji studenti imaju mnogo bolje uslove i za život i za studiranje.

Ono što sa sigurnošću mogu da kažem je da sa svojim studentima nikada nisam imala neprijatnosti. Veoma lepo sarađujemo, dogovaramo se i družimo.

Čuveni profesor FDU Vlada Jevtović je jednom rekao da, po tome kako student zatvara vrata, tačno može da vidi koliko zna…

… Tačno. A kada ulazi na vrata, odmah vidite i iz kakve porodice potiče, kakvi su mu roditelji i kakvo mu je vaspitanje. Koliko student zna, vidite i čim sedne ispred vas. Studenti su i ogledalo nas, profesora. Najdraže mi je kad mi posle izvesnog vremena, pošto ja slovim za
strogog profesora, studenti priđu i kažu – mi smo od vas zaista mnogo naučili.

Da li imate utisak da vas se studenti plaše?

Tu je reč o, pre svega odgovornosti i tremi sve do onog trenutka dok ne izvuku pitanja. Ko zna, njemu je lako. Ko ne zna, njega obuzmu i strah i trema.

Ali ne tako davno i ne jednom, grupe starijih studenata javno su se žalile na vas.

Časno i pošteno radim svoj posao, svi studenti su mi jednaki i ja od njih očekujem samo da pokažu znanje. Student može da bude nezadovoljan ocenom i postoji zakonska procedura za koju svaki student zna, pa su eventualni problemi rešivi. Ali ispiti se ne polažu preko medija. Neprijatnosti koje sam imala bile su medijske kampanje. Bilo mi je nedopustivo da se u njih upuštam.

Čak je i vaš kolega sa studija, ministar prosvete Mladen Šarčević, rekao da ste „malo babaroga“?

Pa možda i to treba biti nekad. Ja sam lično zvala ministra da dođe da vidi šta je to što studenti danas treba da znaju. Da dođe, vidi i uporedi šta je ono što je trebalo mi da znamo, u ondašnjoj Jugoslaviji, od Đevđelije do Triglava, sa 255.804 kvadratna kilometra, a šta studenti treba danas da znaju, u Srbiji, sa 88.361 kvadratnim kilometrom. Ništa mi nismo bili pametniji.

Da li vaši studenti zaista moraju da znaju koliko je u Jugoslaviji bilo zasađeno hektara ječma, suncokreta, hmelja i crvene paprike u 1995. godini, koliko je turista posetilo Crnu Goru 1939. godine…?

Ne, naravno. Nikada ih to nisam pitala. To su pisali oni koji nemaju veze sa geografijom.

Mnogi i odlaze iz zemlje.

Ljudi odlaze jer ne mogu da nađu posao, stignu do tridesete, nemaju nikakav izvor prihoda, a treba i da oforme porodicu. Geografi nisu toliko traženi na evropskom tržištu, ali i oni se, u potrazi za poslom, prekvalifikuju i odlaze u druge struke. A najstrašnije mi je kada kupujem novine na trafici, pa me iz nje pozdrave sa: „Dobar dan, profesorka!“

INTERVJU JE OBJAVLJEN U AKTUELNOM NEDELJNIKU KOJI JE NA KIOSCIMA OD ČETVRTKA 13. FEBRUARA.

DIGITALNO IZDANJE DOSTUPNO NA NOVINARNICA.NET

Komentara

  1. A
    14. februara 2020. 17:26

    Moje ispitno pitanje je bilo koliko se djubriva koristilo po ha u Kraljevini Jugoslaviji??!!!

  2. conc1955---
    14. februara 2020. 21:06

    Pravila demokratije...sada intervju sa jednim studentom koji tvrdi suprotno...

  3. Paja
    14. februara 2020. 23:38

    Osobo bolesna -nije cilj fakulteta da se na ispitima pokaze apsolutno znanje. Njega nema niko,cak ni doktori nauka iz oblasti koju su specijalizovali. Fakultet je nadgradnja u odnosu na srednjeskolsko obrazovanje. Cilj je pokazati otvoren viserakusni pristup temama,razumevanje sustine i puta kojim se kasnije u radu i praksi, na visem nivou ,popunjavaju (manje) praznine.

  4. Bobby
    15. februara 2020. 08:25

    Да ли су у редукцију градива укључене територије у складу са председниковом изјавом да на Косову није све српско ? Ако не, када се може очекивати да се те "научне" чињенице имплементирају у градиво и студентима још колико-толико олакша градиво ?

Ostavite odgovor na A Odustani od odgovora

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.