Istraživači Univerziteta Stanford uspeli su da dešifruju glavni biološki mehanizam koji doprinosi teškoj depresiji. Štaviše, oni su otkrili tretman za lečenje simptoma depresije koji, već u prvim ispitivanjima, pokazuje dobre rezultate, prenosi RTS.

Nova studija naučnika sa Stanforda je identifikovala biomarker za tešku depresiju, koji je ranije bio nepoznat. Kod ljudi sa depresijom, neuronski signali između dva ključna regiona mozga putuju u pogrešnom smeru u poređenju sa smerom kojim putuju kod zdravih osoba, tj. onih koje nisu obolele od depresije. 

„Prvi put u psihijatriji došlo se do saznanja da konkretne promene u biologiji – protok signala između dva moždana regiona – predviđaju promenu kliničkih simptoma“, rekao je Nolan Vilijams, vanredni profesor psihijatrije i bihejvioralnih nauka.

Biomarker za depresiju

Istraživači su koristili funkcionalnu magnetnu rezonancu (fMRI) da identifikuju aktivna područja u mozgu ljudi koji pate od velikog depresivnog poremećaja (MDD). Naime, deo mozga, odnosno prednji cingularni korteks koji kontroliše emocije i prednja insula, deo mozga odgovoran za različita ponašanja – dva su regiona mozga za koje su naučnici utvrdili da pokazuju abnormalni protok signala.

Prednja insula je odgovorna za bol, senzacije, temperaturu i druga subjektivna osećanja. Sva subjektivna osećanja se ostvaruju slanjem neuronskih signala iz prednje insule u prednji cingularni korteks, koji pokreće emocije.

Kod zdravih osoba prednja insula šalje signale u prednji cingularni korteks.

U slučaju depresije, međutim, primećuje se da se komunikacija između dva regiona odvija unazad, tj. prednji cingularni korteks šalje moždane signale do prednje insule.

„Ono što smo videli je da od toga ko je pošiljalac, a ko primalac na relaciji prednja insula – prednji cingularni korteks zavisi da li je osoba depresivna ili nije“, rekao je Aniš Mitra, glavni autor studije.

Raspoloženje je postalo primarno

Mitra je dalje objasnio: „Skoro kao da je već odlučeno, unapred, kako ćete se osećati. Pritom je, sve što ste osećali, filtrirano kroz protok signala na ovoj moždanoj relaciji. Raspoloženje je postalo primarno. To je u skladu sa načinom na koji mnogi psihijatri vide depresiju. Čak i situacije i događaji koji su obično radosni za pacijenta odjednom mu ne donose nikakvo zadovoljstvo.”

Prema ovoj studiji, što je veći udeo obrnutih signala, to je teža depresija. U istraživanju u koje su uključena 33 pacijenta kod skoro tri četvrtine njih je uočen ovaj pogrešan tok moždanih signala.

Istraživači su identifikaciju ovih biomarkera koristili kako bi dijagnostikovali depresiju i pronašli odgovarajući tretman.

Dobra vest je da je FDA već odobrila tretman.

Stanford neuromodulaciona terapija (SNT) je tretman koji koristi napredne tehnike snimanja za usmeravanje moždanih signala pomoću magnetnih impulsa visoke doze. U ovoj studiji, terapija je pokazala obećavajuće efekte u modifikaciji moždane aktivnosti kod pacijenata koji pate od velike depresije.

Terapija za najteže oblike depresije

Istraživači su testirali SNT na učesnicima studije: 23 je primilo terapiju, a 10 je dobilo placebo tretman bez magnetnih impulsa. Takođe su uključeni i ljudi koji nisu bili depresivni kako bi uporedili podatke.

U roku od nedelju dana od SNT tretmana, depresivni pacijenti su imali normalnu aktivnost protoka signala u moždanim regijama. Kao rezultat toga, pacijenti su prijavili da su se njihovi simptomi depresije blago poboljšali. Ranije, svi pacijenti odabrani za ovu studiju uopšte nisu reagovali na standardni tretman depresije.

Tim istražvača veruje da će oni koji pate od najtežih oblika depresije verovatno imati najviše koristi od lečenja.

„Kada dobijemo osobu sa teškom depresijom, možemo potražiti ovaj biomarker da bismo odlučili koliko je verovatno da će dobro reagovati na SNT tretman“, rekao je Mitra.

Ova studija je suštinski korak ka razumevanju bioloških mehanizama velikog depresivnog poremećaja, koji je vodeći uzrok obolevanja širom sveta.

Istraživačima je cilj da sprovedu ispitivanja na većoj grupi pacijenata u narednim mesecima.

Rezultati su objavljeni u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.