
Marinika Tepić, poslanica Stranke slobode i pravde (SSP), na sednici Odbora za bezbednost navela je da je „dan nakon ubistva u restoranu na Senjaku ručao premijer Đuro Macut“ i ukazala je da je on „verovatno isturen kao lakša meta nego predsednik SNS Miloš Vučević koji je ručao u istom restoranu sutradan, kontaminirajući mesto zločina“.
„Ko je odgovoran za naredbu Jedinici za zaštitu objekata i zaštićenih lica (JZO) da kontrolu uoči dolaska premijera Macuta u restoran obavi bez psa? To je bila izričita naredba jedinice kada je poslata pre dolaska Macuta. Bez psa, što je potpuno mimo procedura. I zašto se krilo da su i Kobre nakon toga vršile bezbednosnu procenu objekta pre nego što je Vučević boravio u tom restoranu? On je ostao zaštićen“, rekla je.
Govoreći o statistici koju je ministar MUP Ivica Dačić iznosio na početku sednice, Tepić je napomenula da je poredio 2001 i 2003. sa ovom godinom, te ukazao da je tada „bila veća stopa kriminaliteta, ubistava i tako dalje“.
„Verovatno i jeste, ali su se kriminalci hapsili. A znate zašto je sada manja? Zato što su kriminalci u sprezi sa režimom i sa kartelom braće Vučić. Zato što se kriminal zataškava, zato ga i ima manje“, naglasila je.
„AKO POLICIJA RADI PO NALOGU TOK-A, ZAŠTO ODBIJA DA RADI U SLUČAJU NADSTREŠNICE?“
Tepić je pitala direktora policije Dragana Vasiljevića, ako policija radi po nalogu TOK-a, kako je onda moguće „da policija odbija da radi po nalogu TOK-a u slučaju nadstrešnice“.
„Kako je moguće da rasformirate udarnu grupu, da Tužilaštvo za organizovani kriminal nakon toga šalje urgenciju? Jer, time ste ne samo zaustavili istragu o korupciji i tokovima novca… Ovim je, ako čitate Ustav i zakon, jedna grana vlasti kojoj pripadate otkazala svoje obaveze prema drugoj grani vlasti, a to je pravosuđe, odnosno tužilaštvo i to se u aktima zove rušenje ustavnog poretka“, poručila je Tepić.
Ona je rekla da je on, „ako se dobro seća“, u januaru ove godine, izričito rekao da „nema nameru da formira novu udarnu grupu za slučaj nadstrešnice, za ubistvo 16 ljudi koji su završili pod tonama betona u Novom Sadu“.



