Ali Laridžani, sekretar Vrhovnog saveta za nacionalnu bezbednost i de fakto operativni vođa Irana, prema tvrdnjama Izraela, stradao je u vazdušnom napadu u ponedeljak uveče.
Laridžani koji je u srpskoj javnosti poznat po susretu sa Majom Gojković i čuvenom hidžabu koji je ona tad nosila, bio je zapravo jedan od ključnih ličnosti unutar režima u Teheranu.
SENKE NAD BALKANOM – DVOTOMNO IZDANJE, Istinita priča iza najpopularnije serije
2.500 RSD
Ko je bio Ali Laridžani?
Laridžani potiče iz uticajne svešteničke porodice. Jedan od njegove braće, Sadegh, je ajatolah i bivši šef iranskog pravosuđa.
Laridžani je bio komandant u iranskoj Revolucionarnoj gardi (IRGC) tokom rata sa Irakom osamdesetihih godina prošlog veka, nakon čega je prešao u političke vode.
Služio je kao šef državne radiotelevizije, glavni iranski nuklearni pregovarač i predsednik iranskog parlamenta u periodu od 12 godina, sve do 2020, i sve više je uživao Hamneijevo poverenje u vezi sa bezbednosnim pitanjima nakon što je 2004. godine imenovan za savetnika.
Posle prošlogodišnjeg američko-izraelskog napada u junu, Laridžani ponovo izbija u prvi plan kao šef Vrhovnog saveta za nacionalnu bezbednost, a mnogi analitičari su ga smatrali ključnim čovekom u Teheranu.
Kako navodi iranski novinski portal “Iran Wire”, u okviru političke strukture Irana, sekretar Vrhovnog saveta za nacionalnu bezbednost često ima veći uticaj od ministra u kabinetu, služeći kao ključna veza između vojske i Revolucionarne garde (IRGC) i civilne administracije.
Od početka sukoba pre tri nedelje, Laridžani je često provocirao američkog predsednika, obilato se koristeći povezanošću Trampa sa osuđenim seksualnim prestupnikom Džefrijem Epstinom, neretko nazivajući američku administraciju „ostatcima Epstinove mreže saradnika“.
“Istorijska pobeda Iranskog naroda nad ostatcima Epstinovog ostrva je blizu”, napisao je Laridžani u jednoj od svojih poslednjih zvaničnih objava.
Susret sa Majom Gojković
U srpskoj javnosti, Laridžani je pozanat kao predsednik iranskog parlamenta koji je imao tri susreta sa Majom Gojković, tadašnjom predsedicom Skupštine Srbije.
Jedan od tih susreta je posebno ostao upamćen u Srbiji, pre svega zbog izbora odore Maje Gojković koja je za susret sa Laridžanijem obukla – crni hidžab.
Ovaj potez Gojković izazvao je lavinu reakcija u Srbiji. Iako su jedni Gojkovićkine slike ocenili kao komične, a drugi govorili da su doživeli „transfer blama“, ipak je opšta ocena bila da je potez bio „uvredljiv za žene u Iranu koje se bore za svoja prava“.
Godinu i po dana kasnije, u poseti predsedniku Irana 2017. godine, Gojković je naizgled ispravila grešku i pojavila se u primerenijoj odeći, pokrivši se jednostavnom maramom preko glave.
Ona se tad ponovo sastala i sa Laridžanijem, kom je uputila poziv da poseti Srbiju, što je on prihvatio, te je poseta realizovana 2019. godine.
Laridžani je došao u posetu Beogradu i tom prilikom se sastao sa predsednikom Aleksandrom Vučićem.
Laridžani je tad rekao da „Iran Srbiju smatra prijateljskom zemljom“.
Preuzimanje vlasti nakon smrti ali Hamneija
Pre izbijanja aktuelnog sukoba, Njujork tajms je objavio da je nakon “Dvanaestodnevnog rata” (kako u Iranu nazivaju izraelsko-aemričku operaciju na svoja nuklearna postrojenja u Nantzu i Fordou) Laridžani praktično postao najmoćnija izvršna figura u državi.
Kako navodi “Iran Wire”, ono što je Laridžanija konačno uzdiglo na poziciju svemoćnog lidera 28. februara bilo je njegovo proračunato korišćenje vakuuma moći i ustavnih nejasnoća koje su usledile nakon smrti vrhovnog vođe tokom ratnog stanja.
Pozivajući se na Ustav Irana, Laridžani je definisao odgovornosti “Privremenog veća liderstva” i postavio sebe kao glavnog izvršioca tranzicije.
Takođe je postao centralna figura u donošenju državnih odluka, „ovlašćen da mobiliše sve državne resurse kako bi odgovorio na unutrašnje i spoljne pretnje“.
Takođe, pozivajući se na Ustav, Laridžani je efikasno zaobišao tradicionalno sporu svešteničku birokratiju i konsolidovao vlast u okviru operativnog ratnog kabineta tako što je uspostavio Vrhovni savet za nacionalnu bezbednost, koji se bavi proglašenjem ratnog ili vanrednog stanja.
ubistva intelektualaca
Laridžanijevo ime se već dugo povezuje sa represijom nad neistomišljenicima u Iranu.
Kako navodi „Iran Wire“, Laridžani se dovodi u vezu sa masovnim ubistvima intelektualaca u Iranu devedesetih godina.
Nedavno je opisan kao glavni planer i koordinator brutalnog gušenja protesta u januaru 2026. godine.
Kao sekretar Vrhovnog saveta za nacionalnu bezbednost, nadgledao je koordinaciju između različitih bezbednosnih snaga i služio kao direktna veza između kabineta vrhovnog vođe i vojske.
nadgledao amsakr nad demonstrantima
Izraelska vojska (IDF) je u saopštenju nakon Laridžanijeve smrti navela da je tokom talasa protesta u Iranu ranije ove godine „Laridžani predvodio akcije sprovođenja zakona i nasilnog suzbijanja, pa čak i lično nadgledao masakr izvršen nad iranskim demonstrantima“, preneo je Tajms of Israel.
Takođe je koristio svoja zakonska ovlašćenja da uvede gašenje interneta širom zemlje.
Ubistva demonstranata u januaru ove godine okarakterisao je kao “gradske terorističke tenzije”.
“Kenedijevi” Irana
Laridžani je rođen 3. juna 1958. u Nadžafu u Iraku, u bogatoj porodici iz Amola u Iranu, Laridžani pripada dinastiji koja je toliko uticajna da ih je časopis Tajm 2009. opisao kao ”iranske Kenedijeve”.
Njegov otac, Mirza Hašem Amoli, bio je istaknuti verski učenjak. Kao i Laridžani, njegova braća su zauzimala neke od najmoćnijih funkcija u Iranu, uključujući pravosuđe i Skupštinu stručnjaka – sveštenički savet ovlašćen da bira i nadzire vrhovnog vođu.
Sa 20 godina oženio se Farideh Motahari, ćerkom Morteze Motaharija, bliskog poverenika osnivača Islamske Republike Irana, ajatolaha Ruhole Homeinija.
Uprkos konzervativnim verskim korenima njegove porodice, njegova deca su imala drugačije životne puteve.
Njegova ćerka Fatemeh, koja je diplomirala medicinu na Univerzitetu u Teheranu, završila je specijalizaciju na državnom univerzitetu u Ohaju, SAD.
Hamneijev čovek u Moskvi
U mesecima nakon što je predsednik Irana Masud Pezeškijan imenovao Laridžanija na funkciju šefa Vrhovnog saveta za nacionalnu bezbednost, činilo se da je Laridžanijev autoritet i pristup Hamneiju zasenio i samog Pezeškijana.
Laridžani je viđen kao moć iz senke koja pokreće obnovljene nuklearne razgovore između SAD i Irana.
Takođe je više puta putovao u Moskvu, delujući kao Hamneijev izaslanik kod Vladimira Putina, verovatno uz pomoć iranskog ambasadora Kazema Džalalija, koji je Laridžanijev blizak saradnik.
Nekoliko dana pre američko-izraelskog napada, Laridžani je rekao da je Iran iskoristio poslednje mesece da se spremi za rat.
“Pronašli smo svoje slabosti i ispravili ih“, rekao je Laridžani i dodao; “ne tražimo rat i nećemo ga započeti. Ali ako nam ga nametnu, odgovorićemo”.
SENKE NAD BALKANOM – DVOTOMNO IZDANJE, Istinita priča iza najpopularnije serije
2.500 RSD








