Muškarci su ubijeni dok su spavali na otvorenom, jer su prethodno dane provodili pod zemljom – gušeći se prašini dok su kopaali i tražili zlato.

Ubila su ih deca – neka su izgleda imala tek 12 godina – i muškarci koji su stigli na desetine motora.

Lokalna policija je napustila mesto događaja. Vojska je pritekla u pomoć ujutru, ali se povukla pre sumraka, puštajući napadače da se vrate sledeće noći i spale selo, i najverovatnije ukradu zlato.

Na kraju je, prema procenama izvora lokalne policije i drugih zvaničnika, poginulo negde između 170 i 200 ljudi, a i dalje ostaje nejasno ko su ubice.

Masakr u Solhanu, na severu države Burkina Faso, dogodio se tokom dve noći u junu 2021. Ubistva su ubrzo izbledela sa naslova međunarodnih medija, još brže su apsorbovana u uobičajeno nasilje u regionu Sahela, sušnom delu zemlje između Sahare i afričkih savana, koje je često pogođeno vanrednim klimatskim okolnostima.

U udaljenim zajednicama u Sahelu, piše CNN, vlada bezakonje.

Džihadisti imaju skoro apsolutnu vlast. Ipak, jedan od verovatnih krivaca za ovaj incident, lokalna filijala Al Kaide „JNIM“, osudio je brutalnost napada. A drugi glavni osumnjičeni, ISIS, odlučio je da za to okrivi Al Kaidu, prema novinama koje su povezane sa ISIS.

CNN je prethodnih meseci obavio na desetine intervjua sa preživelima, svedocima masakra i zvaničnicima Burkine Faso, koji oslikavaju najpotpuniju priču o divljanju počinjenom tokom 48 sati, delimično od strane dece, koje čak ni vojska Burkine Faso, podržana i obučena od strane Sjedinjenih Država, nije mogla da zaustavi. Međutim, mali broj zvaničnika i svedoka se slaže oko koherentnog i doslednog motiva za napad – da li su deca napadači poslata po zlato po nalogu njihovih gospodara ili je motiv bio kazna za seljake lojalne vladi?

Takođe, u čitavu prilu upleteno je više faktora koji su, posredno, doveli do tragičnog događaja: intervencija – i aktuelno povlačenje – francuske vojske, dolazak snaga Evropske unije i stalna podrška Pentagona govori da su milijarde potrošene u pokušajima da se ojačaju lokalne snage bezbednosti u afričkim zemljama. Ipak, nasilje je skočilo poslednjih godina, posebno u Burkini Faso.

Kriza u nekim od najsiromašnijih država podsaharske Afrike predstavlja neposrednu pretnju bezbednosti Evrope, a time i Sjedinjenih Država, kažu analitičari. Pre svega, u obezbeđivanju bezbednog i prostranog „legla“ za terorističke mreže.

Američki zvaničnici opisali su događaj u Sahelu kao „divlji požar terorizma“, predvođeni maršom Al Kaide i ISIS širom Zapadne Afrike, sa ciljem da „izgrade novi kalifat“.

Zlato se pojavilo u računici kao ključni izvor finansiranja za džihadističke grupe, koje su zaplenile takozvane „neformalne rudnike“ – male rudarske lokacije koje se u velikoj meri oslanjaju na fizički rad i osnovnu tehnologiju za vađenje plemenitih metala i minerala – u Burkini Faso , Maliju i Nigeru od 2016, prema izveštaju Krizne grupe iz 2019.

Ministar energetike i rudnika Burkine Faso rekao je da je zemlja, na godišnjem nivou, gubila 20 tona zlata kroz neformalno rudarenje i izvoz , u vrednosti od, otprilike, milijardu dolara na otvorenom tržištu. Borbu za rudnike opisuje kao „ratnu ekonomiju“, sistem koji koristi dobro koordinisane rute preko afričkog kontinenta.

„Zlato koje na kraju kupite je finansiranje terorizma i utiče na naše porodice ovde“, rekao je on.

Prva noć Masakra

Zarobljeno u sušnim ravnicama oko 400 kilometara severoistočno od glavnog grada Uagadugua, Solhanovo zlato je jedina imovina sela i njegovo prokletstvo. Satelitski snimci sela pokazuju štetu koju je neformalno rudarenje nanelo zemljištu.

Policija, koju podržava lokalna vlada, pod nazivom VDP (francuski akronim koji označava „Dobrovoljce za odbranu zemlje“) pruža određeni nivo bezbednosti. Ipak, u noći 4. juna, Solhan je ostao uglavnom bez odbrane. Više od 100 džihadista, na desetinama tricikla i motocikala, primećeno je tog popodneva 20 kilometara od Solhana.

Vojska je upozorena na mogući napad, ali je bilo nejasno da li će gađati Solhan ili obližnju Sebu – prema rečima Ali Bokuma, aktiviste Regionalnog omladinskog saveta Sahela u Burkini Faso – pa je lokalna jedinica odlučila da ostane u Sebi.

„VDP u Solhanu je takođe kontaktirao vojsku u vezi sa pretnjom, ali im je rečeno da napuste selo“, navodi Bokum.

Izgledalo je da je zlato odredilo prioritete napadača. Rudnici u Musigi, malom naselju istočno od Solhana, bili su prva meta. Mnogi od preživelih, svedoci i zvaničnici govorili su pod uslovom anonimnosti u cilju njihove bezbednosti.

„Lica su im (napadačima) bila prekrivena šalovima“, rekao je rudar o napadačima.

„Bilo ih je mnogo, na motorima, i počeli su da pucaju. Počeo sam da trčim i bežim u borbi za život – 30 kilometara, cele noći, na sigurno“, dodao je rudar, koji je istakao da nije video decu u ovoj grupi, a dva druga zvaničnika su negirala umešanost dece u napadu na rudnik Musiga.

Rudari iz Solhana pogrešno su protumačili daleku pucnjavu iz Musige, misleći da dolazi vojska i da je reč o rutinskoj patroli. Zbog toga nisu bežali.

Napadači su zatim pogodili bazu VDP-a na putu ka selu, pre nego što su prešli na svoju glavnu metu. Prilikom ulaska u Solhan, konvoj dece, žena i verovatno nekih muškaraca se razdvojio. Jedna grupa je skrenula levo prema rudnicima. Drugi se mirno dovezao u centar sela.

Prvi pucnji u Solhanu, koje su svedoci čuli, bili su 2.08.

„Kopači zlata su prvi upali u zasedu. Nasumično su ubijeni,“ rekao je jedan od rudara, dok je opisivao prvu noč uoči napada.

„Većina (rudara) uobičajeno spava napolju, odmah pored rudnika. Ne mogu da spavaju u zatvorenom, a ne idu ni kući. Obično samo nekoliko njih uđe u rudnik kasno uveče, a većina izađe zbog toplote“, dodaje.

Drugi očevidac dogašaja dodaje da su neke žrtve ubijene dok su spavale napolju, a druge su „zaklane dok su radile“, zarobljene pod zemljom.

„Ubili su ljudi na spavanju. To je ono što im je omogućilo da ih tako masakriraju. Ljudi su počeli da izlaze iz jama i da beže… Beže u borbi za život. Pojedinci su se sakrili unutar jama“, rekao je ovaj rudar.

Rudari su opisali kako je velika automatska puška postavljena ispod obližnjeg drveta i da je korišćena za napade na rudare.

„Mnogi su pobegli iz jame, ali kada pobegneš, vide te oni napdači kod puške i pucaju u rafalima“, rekao je jedan od rudara, dodajući da su neki rudari preživeli skrivajući se u jamama do 8 sati ujutru.

„Prva osoba koja je sišla na lokaciju (sledećeg dana) me je pozvao i rekao da su tela poređana kao sardine“, rekao je upravnik rudnika.

Nekoliko svedoka i zvaničnika izjavilo je za CNN da su napadači imali detaljna saznanja o Solhanovom rasporedu smena i jama u samom rudniku

„To su ljudi koji odvoje vreme da prouče svoju metu“, potvrdio je policijski izvor, koji je rekao da su svedoci pominjali da su među napadačima jasno čuli ženske glasove.

„One su govorile gde treba da ušu i šta treba da se uradti. Pričale su da niko ne sme da se izvuče“, rekao je jedan od očevidaca događaja u rudniku.

Lokalni aktivista Abdou Hoefi, iz grupe za ljudska prava Pokret za ljudska i narodna prava (MBDHP), rekao je da su žene igrale gotovo „navijačku ulogu“ kod dece napadača, uz povike: „Ti si dobar strelac!“

Jedan svedok, koji je rekao da su mu roditelji ubijeni u napadu, rekao je za CNN da su napadči došli su sa naoruđanim ženama i decom, a da su decu oko rudnika uglavnom kidnapovali.

Jedna žena iz Solhana noć je preživela tako što je pobegla u kuču sa svojim detetom na leđima.

„Sve su uništili. Posvuda su bili meci. Govorili su da će nas sve istrebiti“, rekla je ona.

Bivši čuvar lokalne antene mobilne telefonije rekao je da su napadači u toku noći onesposobili telefonski stub i izvadili mu bateriju, odsekavši selo od spoljašnjeg sveta i šanse za pomoć. Napadači su otišli ​​u zoru, a isti svedok je rekao da su seljani ponovo počeli da izlaze napolje oko pet časova ujutru.

„Nisam mogao da izbrojim koliko leševa je bilo pored puta. Gde god da krenete, tela leže okolo. Ispred ulaza u glavnu jamu nije bilo preživelih. Ceo dan smo prenosili leševe“, rekao je jedan od očevidaca.

Onda je vojska konačno stigla. Jedan rudar je da su napadači zavisili od spore reakcije vojske prilikom pokretanja napada.

„Ovo je Burkina Faso. Nema brzog odgovora. Da su znali da će vojska doći za 30 ili 40 minuta, ne bi napali. Umesto toga, imali su svo vreme ovog sveta“, istakao je rudar.

Kada je vojska stigla, nije preostalo ništa drugo nego da pomogne u sahranjivanju mrtvih. Kako nije bilo alternative, iskopana je velika rupa. Snage bezbednosti su zamolile seljane „da se vrate kućama i zaključaju vrata, i da ne kriju teroriste“.

Dvojica zvaničnika su istakla da konvoj militanata samo preselio u skrovište u šumi i čekao. Upravnik rudnika je precizirao udaljenu graničnu oblast, gde je verovao da su se sakrili. Policijski izvor je rekao da nije jasno da li su se sastali sa tamošnjim vođama radi daljih instrukcija ili su samo čekali da dođe okrilje noći. Neki od meštana koji su ostali u Solhanu pokušali su da pobegnu, rekao je policijski izvor. Bolnica u najbližem gradu Doriju, bila je „pretrpana“.

Ali nije bilo jasno da li su napadači završili sa Solhanom. U sumrak je stigao odgovor.

Druga noć: Uništenje

„Čuo sam zvuk njihovih motocikala i rekao: ’Ah, oni su opet ovde’“, rekao je jedan svedok.

„Vratio sam se u svoje dvorište, ugasio svetlo u svojoj kući, uzeo prostirku, uzeo svoje ćebe i uputio se ka drugom selu, zajedno sa decom iz sela, starijih stanovnika i trudnica“, rekao je svedok.

Međutim, ovaj put je fokus napadač bio drugačiji – hteli su da opljačkaju sve što je ostalo.

„Počeli su da pale naselje. Prethodno su ušli u kuće. U prodavnicama su uzimali odeću, piće, novac i sve stavljali u svoja vozila. Iz moje kuće su odneli četiri motora. Sve su spalili. Spalili su nam sve kuće, sve dok nije nestao i lim. Uzeli su pirinač, šećer, ulje i kutije drugih stvari“, rekao je jedan od preživilih.

Pokazujući šta je ostalo od njegove kuće, preživeli je pokazao na pustoš – zidove crne od čađi, ostala je jedna zakrpa na kojoj je televizor bio popravljen pre nego što je i on opljačkan.

„Granata je prošla kroz zid i otišla na drugu stranu“, rekao je, pokazujući na deo gipsa koji nedostaje. Krova nije bilo.

Izveštaji pokazuju da je zaklano najmanje 80 ovaca, osnovnog izvora hrane i prihoda seljaka. Mladići koji su preživeli napad tražili su lekove za smirenje zbog trauma koje su preživeli, pojedini su povraćali zbog leševa koje su videli.

Seoska ambulanta je ugljenisana. Prodavnice i kuće su spaljene ili srušene. Čak je i rudarska mašina koja je korišćena za razbijanje kamenja bila napola smrskana. Zemlja je bila pretrpana čaurama.

Ko je kriv…?

Od juna, zvaničnici, stručnjaci i preživeli pokušavaju da shvate više o masakru. Vlada, suočena sa protestima u Doriju zbog neaktivnosti i bezbednosnih propusta, okrivila je džihadiste. Portparol vlade rekao je da su dvojica osumnjičenih privedena pre napada i da su hapšenja navela zvaničnike da ga povežu sa malo poznatom grupom pod nazivom Mudžahed al Kaida, koja je povezana grupom „JNIM“.

Vlada pretpostavlja da je zlato bio uzrok napada. Neposredno nakon toga, vlada je otpustila deo bezbednosnog osoblja i proglasila trodnevnu nacionalnu žalost.

Vladini zvaničnici, ipak, obili su da komentarišu odsustvo vojske u Solhanu te noći i rekao da je vojska Burkine Faso poštovala sve protokole postavljene između njih i SAD kao uslov za pomoć. Portparol je dodao da su džihadske grupe bile podstaknute glađu za kontrolom resursa, a ne ideologijom.

Zvaničnik francuske vojne obaveštajne službe, koji nije želeo da bude imenovan u razgovoru o osetljivim informacijama, složio se da su verovatno odgovorni džihadisti, rekavši da je masakr verovatno počinila grupa „u procesu formiranja“, povezana sa JNIM. Međutim, zvaničnik je rekao da su napadi na opštu populaciju, jednako neselektivni kao oni na Solhana, više obeležje ISIS-a.

U Burkini Faso, Maliju i Nigeru, naoružane islamističke grupe ubile su više od 800 civila u napadima samo tokom 2021. godine. Ovaj porast nasilja dogodio se uprkos dugotrajnoj vojnoj misiji niskog profila SAD u Burkini Faso, koja je upumpala desetine miliona dolara pomoći tokom 2018. i 2019. godine. Izveštava se da desetine savetnika američke vojske obučavaju vojnike Burkine Faso, dok u izveštaju američke ambasade stoji da su SAD obučile i opremile 3.000 vojnika i žandarma.

Ipak, značajni delovi nestabilnog severa Burkine Faso ostaju van kontrole vlade. Dugotrajne optužbe za zloupotrebe od strane vojske takođe su zakomplikovale njen odnos sa ključnim vojnim podržavaocima, posebno Francuskom i SAD.

Za policijski izvor, međutim, masakr u Solhanu je bio poseban i bez premca po svojoj brutalnosti.

https://www.nstore.rs/product/nedeljnik-pretplata-print-23-knjige/

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.