“Imam i empatiju i tugu i boli me i duša i srce. Ne znam kako da se nosim sa tim da su moji sunarodnici činili veliko zlo…”: Boris Liješević o novoj predstavi “Čitač”

0
Foto: Igor Pavićević

Reditelj Boris Liješević trenutno priprema komad “Čitač” po delu Bernharda Šlinka u Beogradskom dramskom pozorištu. Ovaj komad se bavi temema zločina i zločinca, pitanjem da li ih je moguće razumeti i osuditi istovremeno.

Prema Liješevićevim rečima, on rediteljski čita ovaj roman kroz percepciju doživljaja zločina u sopstvenom društvu i događaja iz ratova devedesetih.

“Pripadam generaciji koja je stasala neposredno posle ratova i počela da putuje i susreće se sa vršnjacima i kolegama sa drugih strana. U tim susretima sam pronalazio ljude koji su doživeli velike nesreće i patnje između 1991. i 1995. godine. Dešavalo se da zanemim pred nekim svedočanstvima. A onda u svom okruženju naiđem na osudu zbog empatije i pijeteta koji imam prema strahotama koje su preživeli npr. moje kolege u Sarajevu”, kaže Liješević za Tanjug, preneo je B92.

Osuda je obično glasila, kako kaže, zašto nema istu empatiju prema našim ljudima koji su propatili u ratovima i bezbrojnim pogromima, zašto o tome ne govori u predstavama, u intervjuima.

“Imam i empatiju i tugu i boli me duša i srce. Međutim i dalje ne znam kako da se nosim sa činjenicom da su moji sunarodnici činili veliko zlo drugima. To mi budi osećanja krivice, odgovornosti, ali i besa. Zato valjda i radim komade sa tom tematikom”, kaže reditelj.

Na pitanje na koji način tretira zločin i zločinca, da li je moguće i razumeti i osuditi, kao i zašto su te teme i dalje tabu, citira rečenicu iz dramatizacije romana “Čitač” Fedora Šilija: “Suočavanjem sa krivicom dostižemo zrelost” i skreće pažnju na dileme glavnog junaka koga filozofija raščišćavanja prošlosti napušta pred kompleksnošću situacije.

“Na optuženičkoj klupi nalazi ženu sa kojom je kao tinejdžer bio u velikoj ljubavi i ne može da joj sudi jer je u njoj prvo prepoznao ljudsko biće, pa tek onda zločinca. I tako je nehotice postao upleten u krivicu”, objašnjava reditelj.

Kaže da prepoznaje u tome i našu situaciju i pitanje – kako se postaviti pred mrljama i zločinima svog naroda ako poznaješ celi kontekst – ako samo osuđuješ onda ne razumeš, ako samo razumeš onda zatvaraš oči pred zločinima. Da li je moguće i razumeti i osuditi? I ono što smo uradili i što nismo uradili, smatra, sve je to deo naših života koji moramo prihvatiti, suočiti se sa istinom o sebi i prihvatiti odgovornost.