Šta vas je privuklo bolnoj priči vašeg filma „Mater“?
Sama ideja za nastanak filma potekla je iz jedne obiteljske situacije u stvarnom životu koja me je inspirirala da krenem raditi na ovom filmu. Ono što me je privuklo baš toj temi je nešto što se veže za veliki dio mojeg stvaralaštva koje se često bavi pitanjima disfunkcionalne porodice. Taj sudar velikog porodičnog nerazumijevanja s jedne strane, te velike, primarne porodične ljubavi koja se obično najintenzivnije javlja u najtežim situacijama, vrlo je inspirirajuće tlo za mene.
Uvek je problem sa debitantskim filmom. Na ovom prostoru je to dugo čekanje?
Rad na filmu, svakom, a posebno debitantskom, uvijek je mukotrpan i dugotrajan rad. Zato mislim da je za svakog redatelja ključno da izabere temu za koju je iznimno emotivno vezan i koja će ga držati sve te godine rada na scenariju, priprema, samog snimanja i poslije postprodukcije filma. U tom smislu nisam imao takvih problema na ovom filmu jer me je tema emotivno držala sve vrijeme rada na filmu, ali bih bio jako oprezan na idućem filmu da znam da to nešto u što se upuštam vrijedi te uložene godine života.
Da li ste imali tremu od premijere i života vašeg prvog filma jer ste već hvaljen režiser i nagrađeni režiser kratkometražnog filma?
Trema za redatelja uvijek postoji, bili hvaljeni ili nagrađivani ili ne, jer svatko od nas unosi dio svoje duše u svoj rad i naravno da je sama premijera jedan vrlo emotivni čin za nas. Logično je da su uspjesi mojih prethodnih kratkometražnih filmova digli neku letvicu očekivanja, ali to je samo bila dodatna motivacija za rad, te je sva trema nestala nakon svjetske premijere filma i velikih emotivnih reakcija gledatelja.
Šta ste gledali zanimljivo od serija tokom lokdauna?
Od stranih serija, „Kruna“ koja je primjer školski vrhunskog scenarija i režije. Od domaćih serija, zadnja epizoda serije „Novine“ koja je po meni pomaknula granice kvalitete regionalnih serija, koje postaju sve bolje kao što vidimo i na primjeru odličnih serija kao što su „Tajkun“ i „Porodica“.
Tagovi
