EU je sporazum u Vašingtonu primila na znanje, ali ga nije prepoznala kao ”istorijski”, piše Dojče vele.

Srbija, Kosovo i predsednik SAD Donald Tramp stavili su u petak u Beloj kući svoje potpise na ono što Vašington vidi kao istorijski sporazum o ”normalizaciji ekonomskih odnosa Srbije i Kosova”. Za Srbiju u pitanju je ”bilateralni sporazum sa SAD”, za Kosovo međudržavni sporazum sa Srbijom, a za EU je u pitanju ”dokument” za koji, eto, znaju da postoji.

Pored različitih interpretacija različitih papira koje su potpisale različite strane, ono što je jasno iz uvida u završne tekst(ove) jeste da se ekonomski i politički pristup prepliću kroz skup raznorodnih tema od infrastrukturnih projekata, trgovine, energetike, religijskih sloboda, prava LGBT populacije do 5G mreža i odnosa sa Izraelom.

I dok specijalni izaslanik američke administracije Ričard Grenel ovakav sporazum opisuje kao ”rezultat drugačije vrste diplomatije američkog predsednika Donalda Trampa”, sa druge strane Atlantika takav pristup vide kao jednostran i tipično ”privatni pristup” predsednika Trampa zasnovan na trgovini u širem smislu te reči.

”U pitanju je neobavezujući dokumet koji najviše služi proglašenju nekog velikog i istorijskog uspeha, kao što je sve istorijsko kod predsednika Trampa. U dokumet je ušlo sve što je moglo da koristi Trampovom cilju dva meseca pre izbora u SAD, a na šta su mogli da pristanu Srbija i Kosovo”, kaže član Saveta za demokratizaciju politike iz Berlina Bodo Veber za DW.

Za razliku od trenutne američke administracije, nemački analitičar smatra da se politički konflikt ne može rešiti ekonomskom normalizacijom, niti da može doći do ekonomske normalizacije bez rešenog odnosa među državama. Veber ukazuje na činjenicu, koje su svesni i u EU kao i na Zapadnom Balkanu, a to je da zbog velikog uticaja SAD i predsednika Trampa ni Kosovo ni Srbija nisu bili u prilici da odbiju proces koji organizuje Vašington, ali i da veliki deo dogovorenog u Beloj kući uopšte nema veze sa rešavanjem konflikta između Srbije i Kosova.

Brisel prima na znaje, ali ”ne vidi” istorijski sporazum

Na informacije o ”istorijskom događaju” u Vašingtonu, zvanični Brisel gotovo da nije ni reagovao. 

Tek na insistiranje medija da EU, kao glavni posrednik u dijalogu Beograda i Prištine, da svoju ocenu dvodnevnih dešavanja, na najvišem političkom nivou u Beloj kući, oglasio se samo portparol šefa diplomatije EU, Peter Stano.

”Primili smo k znaju potpisivanje dokumenta između Beograda i Prištine u Beloj kući u Vašingtonu. Očekujemo da pozdravimo dve strane koje će tokom vikenda i sledeće nedelje nastaviti rad na sveobuhvatnom sporazumu za normalizaciju odnosa između Srbije i Kosova na osnovu međunarodnog prava i evropskih kriterijuma”, poručio je Stano.

EU je i početkom godine pokazala rezervu prema pismu o namerama koje su u Vašingtonu potpisali predstavnici Beograda i Prištine, a koje se odnosi na normalizaciju avio, železničkog i putnog saobraćaja. Nezvanično u Briselu kažu da više od papira i potpisa žele da vide i održivu implementaciju dogovorenog.

Istovremeno, Brisel naglašava da je cilj dijaloga koji se vodi pod okriljem EU rešavanje svih otvorenih pitanja između Srbije i Kosova, jednom zauvek, kroz pravnoobavezujući sporazum.

”Šta god Srbija i Kosovo rade sa drugim stranama, a služi kao podška dijalogu koji vodi EU i donosi opipljive i održive rezulate u normalizaciji, modernizaciji i na njihovom EU putu, je pozitivno za nas”, dodaje Stano.

Ono što je izgledao kao ”otvoreni sukob” na liniji SAD-EU, kada je proces normalizacije odnosa Beograda i Prištine u pitanju, malo se sleglo početkom mandata specijalnog predstavnika EU Miroslava Lajčaka pri čemu su, bar u zvaničnim izjavama, Brisel i Vašington ”bliski partneri koji dele iste ciljeve na Zapadnom Balkanu”.

”Došlo je do poboljšane komunikacije, ali to je daleko od koordinacije”, ocenjuje za DW Bodo Veber i dodaje: ”SAD su i dalje nastavile da gledaju svoj interes i ne mare mnogo za proces koji vodi EU koji je mnogo ozbiljniji po cilju, a to je konačni i sveobuhvatni pravnoobavezujući sporazum”, kaže Veber.

On ukazuje da se u Briselu i Vašingtonu ne vode čak ni paralelni procesi dijaloga Srbije i Kosova već da su u piatanju dva potpuno odvojena procesa koja oba imaju svojih manjakvosti. 

”EU se do sada pokazala da nije jedinstven akter i tako podriva sopstveni dijalog, dok je Trampova admistracija jedinstvena, ali vođena sopstvenim interesima, a ne interesima trajnog rešanja za Srbiju i Kosovo”, zaključuje nemački analitičar.

Čekajući ”džentlenski sporazum” EU i SAD

Odmah nakon Vašingtona delegacije Srbije i Kosova preselile su se direktno u Brisel gde se u pondeljak (7. 09.) očekuje treća runda razgovora predsednika Srbije Aleksandra Vučića i kosovskog premijera Avdulaha Hotija.

Ovog puta preko puta stola umesto Ričarda Grenela i Donalda Trampa naći će Miroslava Lajčaka i Žosepa Borela, šefa diplomatije EU.

Od kada je ponovo pokrenut dijalog Beograda i Prištine u julu 2020. godine, nakon 20 meseci blokade, u Briselu je insistirano na novom dinamizmu i postizanju konačnog sporazuma o normlizaciji odnosa u roku od ”nekoliko meseci, a ne godina”.

Mnogi bi se složili da je to je izuzetno optimističan pristup kada se uzme u obzir dosadašnji staž briselskih pregovora od skoro 10 godina.

Šta je tačno taktika EU

Konkretno, EU očekuje da grupe srpskih i kosovskih eksperata već tokom ovog vikenda finaliziraju pitanja nestalih i raseljenih lica kao i ekonomske odnose dve strane kako bi Vučić i Hoti u ponedeljak otvorili poglavlja o položaju etničkih manjina, međusobnim finansijskim potraživanjiima i imovini.

Teme su bitne, a razlike velike, pa se mnogi sa pravom pitaju da li je tako nešto moguće završiti na valjn način i šta je tačno taktika EU.

”Ja ne verujem da je neko preko leta uspeo da reši bilo ekonomske teme, bilo pitanje nestalih. Nažalsot, ono što vidimo je opet osnovna netransparentnost u pregovorima. Ako je ovo zaista resetovajnje pregovora o sveuhvatnom rešenju onda ja ne umem da prepoznam kakav je sad to pristup EU u pregovorima”, navodi Veber.

Većina poznavaoca procesa Briselskog dijaloga blokadu u pregovorima stavljala je na račun dosadašnje šefice EU diplomatije Federike Mogerini, upravo zbog netransparentnog vođenja dijaloga. Sa novom postavkom na čelu EU u 2020. došlo je do novog entuzijazma, dinamizma i posvećenosti Brisela dijalogu Beograda i Prištine, ali su ostali i stari problemi zatvorenog procesa, oprečnih izjava i međusobnih optužbi predstavnika Srbije i Kosova.

Izbori u SAD

Analitičari ukazuju na to da prve rezultate i ozbiljan i konzistentan rad na obnovljenom dijalogu Beograda i Prištine ne bi trebalo da očekujemo bar do novembarskih izbora u SAD koji će u mnogome odrediti buduće odnose Brisela i Vašingtona pa i pogledu dalje normalizacije odnosa Srbije i Kosova.

”Kakav god da je novi pristup i koncept gospodina Lajčaka i Borela, ako ga ima, on je trenutno zaleđen dok se ne vide rezultati izbora u SAD. Ako Bajden pobedi vratićemo se na staru liniju gde je EU u vodećoj ulozi, sa jakom ulogom Nemačke i podrškom SAD. Ako ostane Trampova adminstracija, onda možda dođe i do promene američke motivacije, koja je sada rukovođena isklučivo izborima, i ”džentlmeskog sporazuma” o nekoj vrsti podele rada u ovom procesu”, predviđa Bodo Veber. 

Komentar(1)

  1. yoko-ovo-ono
    6. septembra 2020. 13:22

    ako je verovati raspravama na internetu, jedino je bitno kakva je bila stolica na kojoj je AV sedeo i gde ga je Tramp postavio...

Ostavite odgovor na yoko-ovo-ono Odustani od odgovora

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.