Svaka knjiga vladike Grigorija postane događaj u Srbiji. Tako će, sasvim sigurno, biti i s novom knjigom „Jedni drugima potrebni“, u kojoj su sabrane njegove najvažnije besede, a koja uskoro izlazi u izdanju Lagune, u prvom tiražu od čak 30.000 primeraka.
Od smrti vladike Atanasija i mitropolita Amfilohija nijedan arhijerej SPC ne izaziva toliku pažnju javnosti. Razlozi se, možda, kriju i u ovoj knjizi, u koju je Nedeljnik prvi imao uvid i koju, uz odobrenje autora i izdavača, u skraćenoj i priređenoj formi objavljuje u božićnom broju.
***
Neka mi bude po riječi tvojoj
(Diseldorf, 6. januara 2021)
Draga braćo i sestre,
Srećan vam Badnji dan – jedan od najljepših dana u godini, jedan od najljepših dana u istoriji čovječanstva, dan u kojem je svijet obasjan najvećom radošću i najvećom svjetlošću.
(…) Dok smo slušali današnje jevanđelje, otkrilo nam se nešto nevjerovatno: otkrila nam se savršena Božja ljubav prema čovjeku – ljubav koja se slila u jednu ličnost među ljudima. Ta ličnost bila je Majka Božja, Presveta Bogorodica, koja je imala takvo srce i takvu utrobu da je mogla da primi Onoga kome su i nebesa bila uska.
Majka Božja u jevanđelju često stoji po strani – skromno, gotovo neprimjetno. Mogli bismo pomisliti da je sporedna ličnost. Ali Ona to nije.
Jednom prilikom razgovarao sam sa jednim čovjekom, velikim i kršnim Hercegovcem. Nije bio pobožan, ali nije bio ni protiv Boga. Htio je da razgovaramo o vjeri. On je iznosio svoje argumente, ja svoje. On slatkorječiv, ja oprezan, trudeći se da govorim jasno i logično. I onda mi je rekao nešto neobično: „Sve u Crkvi mogu da odbacim – samo ne mogu da odbacim onu ikonu Majke Božje koja drži dijete u naručju. Kada je vidim, povjerujem da je to nešto veliko i sveto.“
Jednom sam, na aerodromu u Jerusalimu, vidio jednu Jevrejku kako drži malog dječaka u naručju. I pomislio sam: kako bi bilo da sam se u toj zemlji našao prije dvije hiljade godina – možda bih ugledao Mariju, Majku Hristovu, i njeno dijete. Za mene bi to bila ista slika kao i ova danas, jer ne bih znao ko su oni – kao što ni onda niko nije znao ko je Marija, niti ko je Božji Sin koji leži u njenim rukama. I ta misao me je protresla do same srži bića.
Tada sam shvatio da je Hercegovac bio u pravu: prizor u kojem Majka Božja u naručju drži Sina Božjeg i Sina čovječjeg zaista je nešto sveto i veliko. U tom zagrljaju, u tišini vitlejemske noći, susreli su se Bog i čovjek. I to jedinstvo, taj susret ljubavi, ono je što spasava svijet – i ono što danas slavimo.
Šta se sve skriva u tome zagrljaju? Skriva se neizreciva ljubav. Skriva se odanost i žrtva. Skriva se sva ljepota i sav smisao materinstva. Svako od vas ko se sjeća svoje majke, i svaka majka koja nosi svoje dijete – u utrobi, u naručju ili u srcu kada je daleko – u tom odnosu može da nasluti ikonu Majke Božje.
Zato je danas, kada proslavljamo Hrista Boga – Sina Božjeg i Sina čovječjeg – dobro da se sjetimo i Njegove Majke: njene uloge u našem spasenju, njene propovijedi koja nije izgovorena riječima, nego životom, ljubavlju i vjernošću.
U NOVOM BROJU NEDELJNIKA,
VLADIKA GRIGORIJE
O Božiću i praštanju, o Mostaru i pomirenju, o duševnim ranama, depresiji i ćutanju o studentima i ponosu…
Ekskluzivni odlomci iz nove knjige vladike Grigorija koja je još u pripremi, a koja otkriva ceo njegov svet
***
CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA KOJI JE OD ČETVRTKA 8. JANUARA NA SVIM KIOSCIMA ILI ODMAH NA NSTORE.RS
Tagovi
