Današnje društvo se susreće sa brojnim izazovima, od globalnih, poput klimatskih promena, bezbednosti hrane i migracija, do lokalnih, kao što su zagađenje vazduha, pristup komunalnim uslugama, depopulacija…

Iako se odluke donose u političkoj areni, u kojoj se za svoje ideje bore predstavnici različitih grupa, zbog složenosti društvenih pitanja, adekvatni odgovori su mogući jedino uz oslanjanje na naučna saznanja i kritičko sagledavanje, svojstveno akademskom načinu mišljenja. Međutim, naučni istraživači i političari često nisu u dovoljnoj međusobnoj komunikaciji kada se donose odluke važne za društvo. U akademskoj sredini vrednuju se objektivnost, ispitivanje, eksperimentisanje, i zbog toga nauka napreduje polako. Političari su, s druge strane, pod pritiskom da brzo reaguju, uz stalno osluškivanje raspoloženja javnosti. Dobra rešenja zahtevaju bolju komunikaciju ova dva „sveta“.

U Srbiji se mnoge javne politike ne oslanjaju na procenu efekata, postojeće naučne nalaze i dijalog. Najuočljivije skorije primere prožimanja nauke i javnih politika nalazimo u pitanjima održivosti životne sredine, kada je mobilizacija javnosti povodom izgradnje mini-hidroelektrana i rudnika litijuma uslovila delimično redefinisanje javnih politika. Postoje i slučajevi dugogodišnjeg sprovođenja javnih politika koje su u potpunoj kontradiktornosti s naučno utvrđenim činjenicama o efikasnosti samih mera. U našoj zemlji se, kao retko gde u svetu, koristi relativno skup sistem protivgradne zaštite koji podrazumeva ispaljivanje raketa sa srebro-jodidom u gradonosne oblake, uprkos naučnim uvidima, zasnovanim na podacima, da ne postoji nikakav efekat ove mere na slabiju pojavu grada.

Deo rešenja do bolje komunikacije nauke i politike leži u odgovarajućem obrazovanju. Obrazovni programi koji školuju buduće državne službenike trebalo bi da ih osposobe za to da dobiju, tumače i koriste relevantne naučne rezultate. S druge strane, naučnici bi trebalo da bolje razumeju funkcionisanje države i proces odlučivanja o pitanjima od javnog interesa. To je preduslov za preusmeravanje naučnih rezultata u cilju optimalnog uticaja na društvo.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.