
Preti nam se, i to prikriveno i otvoreno, rekla je dekanka FIlozofskog fakulteta u Nišu Natalija Jovanović u intervjuu za poslednji broj Nedeljnika.
Ko vam sve preti?
Pa otvoreno, predsednik države, a prikriveno radi državna bezbednost na najstrašniji mogući način. Oni šalju neke svoje ljude da izokola mojoj deci prenose strašne poruke da će da strada neko od njih, da ću ja da budem uhapšena, prebijena, da moram da budem ućutkana, da ne smem da pričam više, i to uvek rade. Njima je zapravo cilj da ja prestanem da pričam. A ja niti želim, niti mislim da to što ću prestati, da će njih zaustaviti u bilo čemu. Ono što su oni naumili, neka rade. Bože moj, i Ivo Andrić je bio u zatvoru. I to je za ljude.
Mislite li da će Vučić da uđe u tu fazu represije u kojoj će da hapsi političke neistomišljenike?
To liči da ide u tom pravcu. Svi fakulteti Niškog univerziteta imaju najavljenu posetu vanrednog inspekcijskog nadzora zbog studentskih blokada i to nije ništa drugo nego pritisak. To je produžena ruka represije i, kako da vam kažem, niko, čak mislim da ni njegovi bližnji ne znaju šta će on uraditi. (U tom trenutku, zvoni fiksni telefon u kabinetu profesorke Jovanović, ona se javlja i posle kratkog razgovora nastavlja.)
Evo, sad mi baš javljaju da je kontrolu najavila i Državna revizorska institucija.
Baš u ovom trenutku?
Da. On očekuje da se sada ljudi tako jednostavno vrate na nastavu, posle njegovih pritisaka. Ne shvata da to ništa neće značiti jer smo blokirani od studenata. A ako se mi povučemo, to će onda značiti da policija dolazi po decu i radi im ko zna šta. To već imamo kao pretnju u jednom od dopisa koji nam je poslat.
Kad smo kod tih pritisaka i pretnji, čitao sam negde da ste dan pre nego što su studenti ušli u blokadu, imali posetu BIA. Kako je to izgledalo, što su hteli?
To je bilo dan pre nego što će studenti doći kod mene. Vratila sam se sa službenog puta i nisam znala šta se tačno dešava u zemlji. Nisam stigla da pratim jer bila sam na stručnoj konferenciji. Doduše, ljudi su me već pitali kad sam bila tamo: „šta je ovo, zašto samo u Beograd i Novi Sad, a Niš ne“. Rekla sam da stvarno ne znam, ovo su studenti koje ne mogu nikako da provalim.
Kako mislite: ne možete da provalite?
Što se kaže njihovim rečnikom, bili su ćutolozi. Ranije, na predavanjima uvek je bilo komentarisanja, raspravljanja. Od korone naovamo, imamo jednu novu generaciju koja hoće samo konkretno.
U svakom slučaju, trebalo je da dođu dvoje ambasadora, Kipra i Grčke, i tad dolaze dvojica iz BIA, obaveštava me sekretarica, a ja mislim da dolaze da provere bezbednost.
Međutim, oni su krenuli pričom da li znam šta će studenti uraditi, kako ću da reagujem ako blokiraju. Ja sam rekla, pa naravno da ću ih podržati, a oni su se pogledali. Rekli su, kao, to je mala grupa. Mala ili ne, moja je ljudska i profesionalna dužnost kao profesora univerziteta da vidim šta oni hoće, da pričam sa njima. Ovo je njihovo, koliko je i moje. Univerzitet je zajednica profesora i studenata i mi smo partneri u tome dok ne dođe do ispita. Jedan je bio poluneprijatan, recimo, a drugi je bio izrazito prijatan.
Kao dobar i loš policajac?
Meni je bilo jasno o čemu se radi. Ja sam rekla: da li mislite da možete da me zaplašite u moje 63 godine, da me uhapsite? Šta očekujete, da se bijem sa decom? To nema nikakvog smisla. Nikada više posle toga nisu došli. Ja sam odmah obavestila javnost.
NASLOVNA STRANA NOVOG BROJA NEDELJNIKA, KOJI JE U PRODAJI OD ČETVRTKA, 10. APRILA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS