
Godinu dana pošto su najviši zvaničnici EU i Nemačke u Beogradu proslavljali „istorijski dan“ za Srbiju, pitanje iskopavanja litijuma u dolini Jadra više ne dominira naslovima.
U leto 2024. godine, nemački kancelar Olaf Šolc i potpredsednik Evropske komisije Maroš Šefčovič doputovali su u Beograd. Šolc je govorio o „važnom evropskom projektu“, dok je predsednik Srbije Aleksandar Vučić to nazvao „kvantnim skokom u budućnost“.
Velike reči o milijardama evra investicija danas zvuče kao eho, naročito nakon što je nemačka kompanija Neptune Energy u Saksoniji potvrdila ogromno nalazište litijuma. Da li je projekat Jadar, suočen sa unutrašnjim otporom i spoljnom alternativom, tiho i nepovratno umro?
Od „kvantnog skoka“ do masovnih protesta
„Neće biti litijuma iz Srbije, ni sa trenutnom srpskom vladom, ni sa bilo kojom mogućom budućom. To pitanje je mrtvo“, zaključak je nemačkog novinara Mihaela Martensa, koji je nedavno za FAZ sumirao ono što se mnogima u Srbiji činilo očiglednim.
Vučić je prošlog leta insistirao da Srbija ne bude samo sirovinska baza. „Reč za mene znači više od potpisa, a kancelar je rekao da će dati sve od sebe da se ovde formira lanac proizvodnje“, izjavio je tada predsednik.
Međutim, ova politička euforija od samog početka se suočavala sa snažnim otporom javnosti, koji je kulminirao masovnim ekološkim protestima i blokadama širom Srbije zbog straha od trajnog zagađenja životne sredine.
Nemačka alternativa koja menja sve
Dok se Srbija rvala sa unutrašnjim otporom i političkom nemogućnošću realizacije projekta, kompanija Neptune Energy objavila je vest koja bi mogla da zakuca poslednji ekser u kovčeg projekta Jadar.
Potvrdili su postojanje jednog od najvećih svetskih nalazišta litijuma u nemačkoj pokrajini Saksonija-Anhalt, sa procenjenih 43 miliona tona litijum-karbonat ekvivalenta. Andreas Šek, izvršni direktor Neptune Energy, objasnio je: „Ova nova procena naglašava ogroman potencijal… To nam omogućava da značajno doprinesemo nemačkom i evropskom tržištu snabdevanja.“
Čistija tehnologija i manji pritisak na Srbiju
Ključna razlika je u tehnologiji. Umesto klasičnog rudarstva, Nemci koriste proces direktne ekstrakcije litijuma (DLE) iz slanih podzemnih voda, koji se promoviše kao ekološki prihvatljiv jer nema otvorenog kopa.
Ovakav razvoj događaja u samoj Nemačkoj u velikoj meri smanjuje strateški pritisak na Srbiju. Evropa je, čini se, pronašla alternativu na sopstvenom tlu, u politički stabilnom okruženju i sa tehnologijom koja se lakše može predstaviti kao „zelena“.
Nemačka, kako je to opisao Aksel Venke iz Neptune Energy, spaja „geološki potencijal, razvijenu infrastrukturu i tehničko znanje“.

Ненад0502
живели смо чистије и здравије док није дошао самозвани врховни командант