Novinar Aleksandar Stanković izjavio je da je nedavno preminuli novinar i književni kritičar Igor Mandić „neke stvari izricao samo da bi nervirao okolinu“, kao i da ga „nisu razumeli ljudi koji znaju malo o životu“.

„On je i sam govorio da mu trebaju priznanja za života, govorio je ‘je*e mi se šta će biti kad umrem’. Živeo je na 12. spratu jednog solitera sa svojom ženom Slavicom. Preminuo je u nedelju, nakon što se dobro najeo školjki i šampanjca. Uživao je u malim stvarima do poslednjeg trenutka, on se ne bi ni snalazio u nekim dvorima, jako je držao do svoje intime, pisao je na mašini“, kaže Stanković, a prenosi N1.

Kako je rekao, „mislio je da je poslednji Jugosloven bio Đorđe Balašević, ali možda je to bio i Igor Mandić“.

„Premda je on rušio Jugoslaviju, a posle ju je i gradio. On je za mene bio lik, čovek koji me je inspirisao da radim ovaj posao. Između ostalog njemu sam se uvek obraćao kada sam razmišljao šta i na koji način govoriti, kako i na koji način se obraćati publici u Hrvatskoj, ali s obzirom da se radi o čoveku koji je toliko bio hrabar u svojim delima i rečima, na neki način kao kamen i kao stena, moram priznati da mi je često bio uzor“, kaže Stanković.

Neke stvari je, dodaje Stanković, izricao samo da bi nervirao okolinu.

„Svojevremeno je u jednoj emisiji rekao da misli da bi federaciju trebalo obnoviti, to je rekao javno, a onda mi je nakon emisije rekao da je to rekao samo da bi iznervirao one kojima je država sve i nacija sve“, kaže on.

Istakao je da Mandića nisu razumeli ljudi koji znaju malo o životu.

„Ako bi znali malo više o Igoru Mandiću, znali bi da je on jedan veliki kozer, osoba koja je sedam puta preispitivala istinu, osoba koji samog sebe nije doživljavao ozbiljno, ali je mišljenje drugih o sebi doživljavao ozbiljno, lik kojeg je trebalo temeljno proučavati. Držao se devize da samo budale ne menjaju svoja mišljenja, ali neko temeljno razmišljanje o životu nije menjao. Pisao je književne kritike, poslednju je objavio u subotu u Zagrebu“, kaže Stanković.

Kako je Stanković rekao za Mandića, „bio je pomalo težak čovek“.

„Mene je voleo, moram priznati da ja nisam imao nekih problema s njim. Prvi put kad mi je dolazio u emisiju, tražio je novce, posle toga, naredna tri puta je rekao da samo meni nije tražio novce, što mislim da nije bila istina“, rekao je Stanković.

Citirao je jednu Mandićevu izjavu u kojoj se izvinjava što nije umro ranije i priča kako je 16 godina odvajao pare za sahranu, a onda podigao sve i počastio se biftekom i vinom.

„U vremenima Jugoslavije je u jednom trenutku bio jako zdvojan što se tiče Jugoslavije i činjenice da svi živimo zajedno, ali pod izvesnom opresijom, međutim, kad je Jugoslavija raspala, on je okrenuo ploču i u inat većini govorio da je ta Jugoslavija bila bolja zajednica. Dobrice Ćosića se nije odrekao ni kad se u devedesetim ispostavilo da on nije ono što smo u Hrvatskoj mislili da je“, kaže Stanković.

Kaže da se „Mandić izvinjavao što nije umro na vreme“.

„On je to planirao negde u 76. godini da se dogodi, jer prosečni belac živi u EU oko 76, 77 godina“, rekao je Stanković.

Govorio je i o reakcijama u Hrvatskoj.

„Recimo naslovnica Jutarnjeg lista je tri četvrtine Igor Mandić, on je bio njihov kolumnista do poslednjeg dana. Veliki su odjeci u hrvatskoj javnosti, vrlo su se opširno i temeljito posvetili činjenici da čoveka više nema. On je i sam govorio da mu trebaju priznanja za života, govorio je ‘je*e mi se šta će biti kad umrem’. Živeo je na 12. spratu jednog solitera sa svojom ženom Slavicom. Preminuo je u nedelju, nakon što se dobro najeo školjki i šampanjca. Uživao je u malim stvarima do poslednjeg trenutka, on se ne bi ni snalazio u nekim dvorima, jako je držao do svoje intime, pisao je na mašini“, kaže Stanković.

Pesmu „Igor Mandić na mjesecu“ Stanković je napisao Mandiću.

„Slavio je 70. rođendan u Zagrebu, pozvao me da dođem i da nešto napišem o njemu. Onda sam mu ja napisao pesmu koja otprilike završava sa time da i kada se sve sruši, slomi i nestane, da će Igor Mandić biti jedini čovek koji će da ševi i na mesecu. Onda mi je Predrag Lucić predložio da to bude i naslov zbirke, pitao sam Mandića, on je odmah rekao da može. Nikad nije bio ni lažno skroman. Moj odnos sa njim zapečaćen je ovom pesmom“, kaže Stanković.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.