***
Često se veruje da je jugoslovenski nuklearni program zaustavljen zbog straha nakon Černobilja, što je kulminiralo moratorijumom iz 1989. godine. Mesarovićev pogled na to pitanje potpuno se razlikuje od takve percepcije, pogotovo imajući u vidu da se Černobilj desio tri godine ranije, 1986. godine.
„Tenderi za sledeću nuklearnu elektranu, koja je bila planirana u Hrvatskoj, već su bili završeni i dobijene su ponude koje smo evaluirali i izabrali najbolje dve-tri sa kojima je trebalo da počnu pregovori o detaljima ugovora, radi donošenja konačne odluke. Tadašnji jugoslovenski premijer Branko Mikulić trebalo je da potpiše poziv izabranim ponuđačima opreme i goriva na pregovore, ali mu je taj dokument ostao na stolu bez potpisa, jer je neposredno pre toga usvojen moratorijum.
On smatra da je nuklearni program bio previše snažna kohezivna sila koja je povezivala privrede svih republika, te je kao takav morao biti uništen da bi se lakše rasturila država.
„Uveren sam da je u planiranom rasturanju tadašnje države to bio najveći problem – kako nas uništiti i kako raskinuti te uspostavljene veze“, zaključuje Mesarović. I zato se danas smeška i na još jedan paradoks aktuelne nuklearne „strategije“ – da je ozbiljan program ukinut političkom odlukom, i da je ista takva politička odluka vratila pitanje nuklearki u javni život.
CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA, KOJI JE U PRODAJI OD ČETVRTKA, 4. JUNA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NEDELJNIK.RS/SHOP.

Nedeljnik #751Nedeljnik


