Sonja Radan je umetnica čija je serija radova prikazana pre nekoliko godina u prestižnoj londonskoj galeriji Saatchi. Skoro tri decenije ranije, u junu 1991, imala je izložbu u galeriji Energoinvesta u rodnom Sarajevu. Između te dve galerije stalo je izbeglištvo, borba za goli život a onda i obnavljanje umetničke karijere. Pre tri meseca imala je izložbu u Beogradu (galerija „Sanjaj“) i upravo sam u razgovoru sa njom želeo da obuhvatim šta je sve stalo u život između sarajevske i beogradske izložbe koju je otvorila književnica i dramaturg Vida Ognjenović.

***

Vi ste uspeli od tog prvog emigrantskog dana u Londonu stići do prestižne Saatchi galerije u Londonu. Deluje kao američki san, kakva je sada vaša pozicija na britanskoj umetničkoj sceni?

Ostaviću takozvani američki san, šta god da je, Amerikancima i ostatku svijeta. Možda je ono što sanjamo u Velikoj Britaniji skromnije. Čini se da je svakako raznovrsniji. Ali, ako govorimo o bilo kakvom uspjehu, moje izlaganje u Saatchi galeriji značajno je promovisalo moj rad. To je svakako istina. Bilo mi je veoma uzbudljivo biti dio tako velikog događaja, na mjestu gdje se okuplja svijet umjetnosti, i biti prihvaćena i zapažena na ovakvom takmičenju.

Poslala sam na natječaj ciklus „Sjećanje drveta“, iz kojeg je žiri odabrao tridesetak mojih radova. To su skulpture i slike u isto vrijeme. Mislim da sam žiriju, a pokazalo se i publici, bila interesantna ne samo po načinu slikanja već i po izboru materijala. Kritičari su se složili da sam bila osvježenje na cjelokupnoj izložbi.

Nikada ranije nisam vidjela toliko entuzijazma i uzbuđenja ni na jednoj izložbi. Tu su se susreli umjetnici iz cijelog svijeta – iz Kine, Japana, Južne Koreje, Njemačke, Francuske, Danske, Italije, Nigerije i, da, bilo je i Amerikanaca, pretpostavljam da su tražili svoj američki san na Čelsiju, u Londonu.

Mislim da sam tek postala svjesna obima izložbe kada je moj prijatelj i režiser Zlatko Ivanišević bez oklijevanja pristao da u Saatchiju, gdje je proveo četiri dana, snimi dokumentarac o meni i mom radu.

Oduvijek je teško doći do vodećih galerija u Londonu, a čini se da je to sve teže i teže.

CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA, KOJI JE U PRODAJI OD ČETVRTKA, 25. JANUARA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS

Nedeljnik

Nedeljnik

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.