U ponedeljak ujutru, u Beogradu je padala kiša, a Dijana Hrka je započinjala deveti dan štrajka glađu. Umornu i iscrpljenu, u borbi u kojoj lično zdravlje žrtvuje zarad opšteg dobra, tog jutra probudila ju je jaka eksplozija u blizini njenog šatora.

Bio je to topovski udar, još jedan metod psihološke borbe koju aktuelni režim vodi protiv majke koja je izgubila svoje dete u padu novosadske nadstrešnice.

Ustala je, videla šta se desilo i vratila se u šator.

„Znala sam da nešto spremaju“, kaže Dijana Hrka u razgovoru za Nedeljnik.

A šta se spremalo tog jutra, nije mogla ni da pretpostavi.

Ubrzo potom, istog tog jutra, Dijani je zazvonio telefon. Taj poziv, sa nepoznatog broja, došao je potpuno neočekivano.

Bio je to predsednik Srbije Aleksandar Vučić. Onaj čiji sledbenici su, nakon što je Dijana Hrka započela svoju borbu 2. novembra, puštali potpuno neprimerenu i glasnu muziku.

Dok je ispostavljala zahteve za utvrđivanje odgovornosti za stradanje njenog sina i ostalih žrtava u novosadskoj tragediji, za raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora i puštanje protivpravno pritvorenih studenata, Vučićeve pristalice su joj sa razglasa poručivale – „Pošla majka sina da potraži“.

„ON JE MENE SLAGAO U STARTU“

Javila se na telefon, predsednik joj je tražio da prekine štrajk glađu i za Nedeljnik u utorak je prvi put otkrila detalje razgovora sa njim.

„Ja sam posle malo analizirala i shvatila da je on mene slagao u startu. Pod broj jedan, pre je govorio ‘Evo ja sam’, znate ono kad se nešto desi, pa on da neku izjavu i kaže ‘Evo ja sam, šta mi možete.’. Meni je sad rekao da nije nadležan. Kako nije nadležan kad se on za sve pita? Kako može da se ispred Predsedništva nalazi toliko oružja, toliko batinaša, toliko kriminalaca, a da on kao predsednik države nije nadležan? Ko ih je doveo tu? Kako mogu da dođu tu ako on nije nadležan? On non-stop plasira da on nikoga ne plaća, a to nije istina. Sve je laž“, ispričala je Dijana Hrka za Nedeljnik u utorak ujutru u njenom šatoru.

„NIKO OVDE NIJE PLAĆEN“

Vučić joj je predložio da dođe do njega.

„Meni ne pada na pamet nikome da idem na noge, pa da je Aleksandar Vučić tri puta“, dodala je ona.

A onda je, kako kaže, shvatila da nema potrebe da sa Vučićem priča o bilo čemu.

„Rekao je da su ljudi pored mene plaćeni. Od ovih ljudi niko nije plaćen. Oni da su plaćeni, imali bi da se obuku i obuju, ne bi nam narod donosio donacije. Da su plaćeni, ne bi im narod donosio da jedu i da popiju nešto. Ja sve što pijem, vodu i čajeve, to nama ljudi doniraju. To nisam ja, ja nemam odakle. Niti imaju oni odakle. Ima ljudi koji rade, bukvalno su ovaj mesec svoju platu dali na gorivo da bi dolazili da mene čuvaju. Tako da su to gluposti sve što je on rekao“, u dahu je ispričala Nedeljniku.

„NIJE MI DOZVOLIO DA IZGOVORIM DO KRAJA“

Htela je da ga pita i za topovski udar, ali je odustala.

„Kako? Kad sve što sam krenula da ga pitam, prekinuo me je. I nije dozvolio da izgovorim do kraja“, rekla je majka Stefana Hrke.

Tog dana kad smo razgovarali, bio je njen 10. dan štrajka glađu. Osećala se „baš malaksalo“.

„To je valjda normalno kad ne jedete. Nema cirkulacije dovoljno, nema ništa u sebi. Ne mogu ja da se žalim, ovo sam tražila i to je zbog toga. Ne mogu da se krećem kao što sam se kretala i malo sam pospana. Valjda od umora. Sad se malo više zamaram. Znači, dok se obujem, već sam se umorila. Al’ dobro, proći će i to“, rekla je.

„NE PLAŠIM SE“

O svim danima štrajka unazad, primetila je da policija ne reaguje. Noć uoči topovskog udara, kako kaže, „ćaciji su bili oko šatora“.

„Definitivno naš sistem ne funkcioniše za našu Srbiju, za njihovu da. Zamislite da sam ja bacala, ne daj bože, petardu ka njima, šta bi se desilo? Oni se prave svi ludi. Ovde definitivno niko ne radi svoj posao kako treba. Kad su oni u pitanju, radi se sve, odmah policija reaguje“, kaže Dijana Hrka.

Ali, kako je naglasila, „ne plaši se, jer je ratni veterani štite od prvog dana“.

„To su ljudi koje ja poznajem. Sad smo kao jedna velika porodica. Sad smo 24 sata tu. Naravno, osećam sigurnost… Već su jednom dobili batine zbog mene u Novom Sadu. Sigurna sam i u njih, i u sebe“, rekla je Hrka za Nedeljnik.

„ZAŠTO VI NISTE ŠTRAJKOVALI?“

Kaže i da je ljudi pitaju zašto štrajkuje glađu i kad će prestati. Obično im uzvrati kontrapitanjem: „A zašto vi niste štrajkovali?“

„Kažu, dala sam previše od sebe. Ja kažem – dobro, ako sam ja dala previše od sebe, zašto neko nije preuzeo ovo na sebe? Imamo još neutralnih ljudi. Imamo ljudi koji sede u komforu svom, neće da istupe iz toga. A šta će jednog dana kad ovo sve padne? Da l’ će imati takav život posle ovoga? Da l’ su svesni da ova nadstrešnica ne gleda koliko ko ima para? Može nadstrešnica bilo koja da padne. Može terasa. Ljudi nisu svesni da možemo da izađemo na ulicu, da nam se sloši i da umremo nasred ulice. E to je ono što mi nemamo empatiju. Možda se neko osetio prozvanim, ali stvarno mi je žao. Ja nikoga nisam direktno prozvala. Samo sam navela primer“, pitala je.

„Beograd mora da se probudi“

S druge strane, prema građanima koji je podržavaju, Dijana Hrka ima samo reči zahvalnosti, ali misli da „Beograd mora da se probudi“.

„Beograd je najviše uspavan. Dolaze ljudi iz svih gradova Srbije, čak su i iz dijaspore bili, ali Beograd još uvek spava. Beograd se nije probudio i ne znam kad misli Beograd da se probudi“, zaključila je Dijana Hrka za Nedeljnik.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.