Prošle nedelje sam se, pišući tekst o Dubravki Ugrešić, vratio na njen intervju i naišao na deo u kome slavna književnica priča o tome kako je danas konzument postao umetnik. „Najprije se ta radikalna promena dogodila s televizijom. U tihom procesu okupacije medija gledalac je ušao u ekran i postao taj kojeg gledaju.“ Naravno da ona nije mislila na rijaliti formu, mada je i ona sadržana u tom opisu sveta. Suština te njene priče je da je konzument postao umetnik i da se to dogodilo s digitalnom revolucijom. Dakle sa internetom.
Naravno da autor ovih redova kao ovisnik o Jutjubu nema nameru da napiše nešto protiv interneta. Pored Jutjuba, sećam se koliko sam vremena trošio da zbog jedne fotografije benda Cockney Rejects u listu NME stignem u podzemni prolaz na Terazijama. Danas tu fotku upravo otvaram na Google pretraživaču (besplatno) i u sekundi. Ali to da je konzument, gledalac, slušalac, čitalac, postao umetnik, pa i sam medij, jasno je odavno.
CEO TEKST ČITAJTE U NOVOM NEDELJNIKU KOJI JE NA KIOSCIMA OD ČETVRTKA 30. MARTA, ILI U DIGITALNOM IZDANJU NA NSTORE.RS
UZ OVAJ BROJ NA POKLON SE DOBIJA ULTIMATIVNI LUKSUZNI MAGAZIN
Da li je među tih pet nepokolebljivih zemalja koje drže do morala i integriteta takmičenja Srbija? Heh, naravno da nije; naši su po običaju čekali da sve prođe, ne shvatajući da je nemanje stava najveći stav koji postoji.
U prevozu, u prodavnici, u banci, tu su ljudi koji napišu – pa dobro, makar se trude da napišu, nekad ne ide, teška su ta slova – „Studirala na kićovanu pa najebala“ na apel za pomoć, na vest da je jedna devojka nestala.