Tragedija na Železničkoj stanici u Novom Sadu 1. novembra 2024. godine, kada je zbog obrušavanja nadstrešnice život izgubilo 16 ljudi, pokrenula je lavinu pitanja o odgovornosti koja se protezala kroz čitav lanac, od državnih zvaničnika do izvođača radova.
Put od javnih optužbi do zvanične istrage Tužilaštva za organizovani kriminal trajao je skoro dve godine, a medijima i javnosti su, zahvaljujući protestima studenata koji su usledili nakon tragedije, postali dostupni dokumenti koji su se odnosili na gotovo sve aspekte radova koji su izvođeni u Novom Sadu.
U Srbiji je trenutno u toku akcija privođenja više lica, a kako je saopštilo Javno tužilaštvo za organizovani kriminal, privođenja se izvode u okviru istrage finansijskih malverzacija u projektu rekonstrukcije železnice u Srbije.
goran vesić
Neposredno nakon nesreće, tadašnji ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, Goran Vesić, našao se prvi na udaru javnosti.
On je na vanrednoj konferenciji za medije izjavio da nadstrešnica nije bila predmet rekonstrukcije stanice, ali je nekoliko dana kasnije, 4. novembra 2024, podneo ostavku na ministarsku funkciju. Vesić je tada izjavio da ostavku podnosi iz moralnih razloga, ali je naglasio da „ni on, ni ljudi koji rade sa njim nemaju ni trunku odgovornosti za tragediju“, tvrdeći da su svi ključni akti za projekat doneti pre njegovog mandata. Njegovo ime se u medijima konstantno provlačilo zbog činjenice da je upravo on svečano otvorio rekonstruisanu stanicu, tvrdeći da ona prevazilazi evropske standarde.
tomislav momirović
Vesićevo prebacivanje odgovornosti na prethodni period usmerilo je pažnju javnosti i medija na njegovog prethodnika, Tomislava Momirovića, koji je bio ministar građevinarstva u vreme kada je projekat rekonstrukcije odobren i vođen.
Iako je u trenutku nesreće bio ministar trgovine, Momirović je takođe podneo ostavku ubrzo nakon Vesića.
U njegovom mandatu izdata je građevinska dozvola, a ministarstvo kome je bio na čelu bilo je dužno da nadzire ovaj „projekat od nacionalnog značaja“.
Nebojša Šurlan
U fokusu se od samog početka našlo i preduzeće „Infrastruktura železnice Srbije“ kao zvanični investitor projekta.
Na čelu ovog preduzeća bio je Nebojša Šurlan. Istraživački mediji, poput Insajdera, objavili su hronologiju slučaja koja je pokazala da je još 2015. godine naručen projekat rekonstrukcije, a da prethodno nije urađen elaborat o zatečenom stanju objekta, što je bio ogroman propust.
Uloga Šurlana i „Infrastruktura“ problematizovana je zbog činjenice da su kao investitori morali da osiguraju da svi segmenti projekta, uključujući bezbednost, budu ispoštovani.
anita dimoski
Kako je istraga tapkala u mestu, a nadležnost se prebacivala sa Osnovnog na Više tužilaštvo u Novom Sadu, mediji su počeli da objavljuju detalje o samom projektu.
Utvrđeno je da je stanica otvorena bez upotrebne dozvole, na osnovu dokumenta koji nije garantovao bezbednost Tada su u javnost počela da isplivavaju i druga imena. Anita Dimoski, kao pomoćnica ministara Momirovića i Vesića, u zvaničnim dokumentima navođena je kao ključna osoba u komisiji koja je aminovala tehničku dokumentaciju.
KOMPANIJE STARTING I DEKO TIM
Konzorcijum izvođača radova, koji su činile kineske kompanije i domaći podizvođači „Starting“ i „Deko tim“, takođe je bio pod lupom.
U stručnoj i široj javnosti se postavljalo pitanje da li su vlasnici ovih firmi, Nikola Trivić i Nenad Ignjatović, ispoštovali standarde struke ili su se slepo držali projekta za koji se ispostavilo da je manjkav.
Pojavile su se i informacije od inženjera koji su tvrdili da su upozoravali na probleme tokom izgradnje.
siniša jokić
Poseban krak priče, koji su neki mediji istraživali, ticao se uloge Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada, na čijem je čelu bio Siniša Jokić.
S obzirom na to da je zgrada stanice zaštićeni spomenik kulture, Zavod je morao da da uslove i saglasnost na projekat. Novinari su postavljali pitanje kako je Zavod mogao da odobri projekat koji nije predvideo sanaciju nadstrešnice, dela koji je očigledno bio u lošem stanju.
Činjenica da je Siniša Jokić stric proslavljenog košarkaša Nikole Jokića dodatno je povećala interesovanje javnosti za njegovu ulogu.
Nakon višemesečnih protesta građana i studenata i velikog pritiska javnosti, slučaj je konačno preuzelo Tužilaštvo za organizovani kriminal (JTOK), čija istraga je dovela do današnjih hapšenja.




