
Pre više od 3.000 godina, na teritoriji današnjeg Kazahstana, šest pasa je pažljivo položeno u zemlju. Da li su to bili voljeni kućni ljubimci? Ili su bili žrtvovani, pošto izgleda kao da su ritualno položeni? Niko ne može to da potvrdi sa sigurnošću.
Ali, za naučnike koji proučavaju kako su se psi uvezali u ljudsku istoriju, arheološki nalazi poput ovih su izuzetno dragoceni. Oni pružaju priliku da se zaviri u DNK pasa, da se utvrdi kako su prelazili iz jedne grupe ljudi u drugu, migrirajući preko kontinenata.
Napredak u sekvenciranju drevne DNK otkrio je da su se ljudi tokom milenijuma selili u nove regione u uzastopnim talasima, ponekad se mešajući sa lokalnim stanovništvom, a ponekad ga potpuno zamenjujući.
Najstariji saputnici
Istraživači, želeći da saznaju da li je isto važilo i za druga stvorenja koja žive uz ljude i pse, posvetili su se analizi DNK 17 pasa koji su živeli u poslednjih 10.000 godina u Evroaziji, uključujući i jednog koji je sahranjen u Kazahstanu. U studiji objavljenoj nedavno u časopisu „Science“, otkriva se da su psi putovali sa svojim ljudima u nove zemlje, a ponekad, čak i ako se novi ljudi nisu zadržali, psi jesu, piše magazin Tajm.
Psi žive među ljudima mnogo duže nego što možda zamišljamo – pre nego što su postojali gradovi, čak i pre nego što su postojale farme, bili su sa nama, kaže Loran Franc, profesor na Univerzitetu Ludvig Maksimilijan u Minhenu i jedan od autora rada. Kokoške, konji, svinje, ovce, koze i krave su noviji saputnici ljudi nego što su to psi. A čini se da su ovi psi mnogo putovali, čak i pre milenijuma; prethodni rad Franca i saradnika sugeriše da su psi koji su živeli u Severnoj Americi pre dolaska evropskih kolonista prvobitno došli iz Evroazije, kao i ljudi.
Ali može biti iznenađujuće teško pronaći njihove pronaći njihove ostatke među ogromnim brojem drugih životinjskih kostiju koje ljudi ostavljaju za sobom.
„Mnogo putujem sa kolegom koji radi sa konjima. Zajedno pretražujemo, pokušavajući da pronađemo materijal koji dolazi sa ovih lokacija i nalazimo ovce, ovce, ovce, ovce“, “, kaže Franc. Ali mnogo je veća verovatnoća da će se pronaći kosti pasa nego drugih životinja, jer su njih najčešće sahranjivali, kaže on, sa izvesnom pažnjom.
Nove vrste pasa
Za svoj rad u časopisu „Science“, Franc i njegovi saradnici su bili radoznali o ključnom trenutku u azijskoj istoriji: dolasku bronze u Kinu. Tehnologija za proizvodnju ovog metala putovala je iz zapadnog dela kontinenta na istok pre oko 5.000 do 4.000 godina, kaže on, i „potpuno je transformisala društvo“. Ljudi koji su doneli bronzu izgleda da su došli sa konjima, stokom i ovcama. Da li su sa sobom doneli i doneli i nove vrste pasa?
Koristeći nikada ranije analiziranu DNK pasa koji su živeli u Evroaziji tokom poslednjih 10.000 godina, tim je sklopio neverovatnu sliku. U početku, pre bronzanog doba, psi u zapadnoj i istočnoj Evroaziji bili su različite populacije. Između njih, na mestu zvanom Botaj u Kazahstanu, postojali su čak i psi čiji su preci došli sa Arktika, što je možda odražavalo hladnu lokalnu klimu ili specifične potrebe naroda Botaj.
Ali, kako se migracija ljudi povezana sa širenjem bronze širila ka istoku, genetika sugeriše da su ljudi iz Botaija uglavnom nestali, potčinjeni novopridošlima.
„To je delovalo kao kraj sveta na neki način. Njihov način života je nestao, mnogo njihove genetike je nestalo“. Isto je važilo i za Botaj pse. Kada je „bronza“ stigla u Istočnu Aziju, nešto drugačije se dogodilo: lokalci su preuzeli bronzanu tehnologiju pridošlica i njihove pse, ali nisu „preuzeli“ i njihove gene“.
„Ono što je zaista interesantno vezano za pse jeste da se kreću više poput tehnologije nego ljudi.“
„Psi su tehnologija“
To je prikladno poređenje. Oni su tehnologija, kaže Odri Lin, paleogenetičarka u Američkom muzeju prirodne istorije.
Iako je nemoguće na osnovu DNK znati šta su psi radili sa ljudima pre toliko godina, verovatno su korišćeni za lov, za čuvanje stoke ili su možda bili neka vrsta alarmnog sistema tokom noći, kada bi ljudi legli na spavanje. Stoga je logično da su možda bili razmenjenivani.
Franc želi da istraži kako su se psi proširili kroz jugoistočnu Aziju, sve do Australije. Takođe bismo mogli da saznamo kako su se psi „oblikovali“ da žive tako dugo zajedo sa ljudima. Putovali su sa lovcima-skupljačima, uzgajali su ih Rimljani, živeli su na udaljenim ostrvima u Sibiru, sve mnogo pre nego što je postojala laka razmena između ovih delova sveta.
„Postoji mnogo pitanja koja imamo o samim psima“.


