Bila je nedelja, devet sati ujutru, kada je prvo Kinez Li kinuo ispod stola u vreći za spavanje, a onda je kinuo i Profesor filozofije koji je ležao pored njega, i obojica su se počešali po nosu, i nastavili su da spavaju. Dobrila je tiho rekla: „Nazdravlje.“ Provukla je gumeno crevo iz kupatila pa kroz trpezariju, podvukla ga ispod stola i tako sve do sobne smreke koja se nalazila kod prozora u ćošku, držala je palac na kraju gumenog creva da bi mlaz vode zaustavljala i puštala, i pažljivo je prskala svoju biljku. Nije ni primetila da crevo prelazi tačno preko lica ove dvojice koji su spavali ispod stola, i da ih golica po nosu. Onda je Kinez Li ponovo kinuo. Tu je onda Dobrila rekla: „Ponekad se moramo žrtvovati za biljke, kad ih veći deo vremena nismo ni svesni.“ Onda je i Profesor ponovo kinuo, pa je Dobrila prokomentarisala za sebe: „Ova dvojica kijaju i spavaju, ovo još nisam videla. Šta da vam radim, kad sam rekla da mi je potrebno duže crevo, vaš prijatelj Fric je rekao da nema razloga za duže crevo, a vi ste ćutali.“
CEO TEKST U NOVOM NEDELJNIKU KOJI JE NA KIOSCIMA OD ČETVRTKA 29. JUNA, ILI U DIGITALNOM IZDANJU DOSTUPNOM NA NSTORE.RS
Uz novi Nedeljnika se dobija i novi broj magazina „Energija Danas“
Da li je među tih pet nepokolebljivih zemalja koje drže do morala i integriteta takmičenja Srbija? Heh, naravno da nije; naši su po običaju čekali da sve prođe, ne shvatajući da je nemanje stava najveći stav koji postoji.
U prevozu, u prodavnici, u banci, tu su ljudi koji napišu – pa dobro, makar se trude da napišu, nekad ne ide, teška su ta slova – „Studirala na kićovanu pa najebala“ na apel za pomoć, na vest da je jedna devojka nestala.