Na poziv studenata, večeras se nekoliko stotina građana okupilo u Novom Sadu i blokiralo raskrsnicu kod Futoške pijace, kako bi obeležili 30 godina od „Oluje“ i odali poštu žrtvama ove vojno-policijske akcije, saznaje N1.
Podsetimo, državni vrh juče je obeležio u Sremskim Karlovcima godišnjicu „Oluje“, koju su studenti i brojni građani bojkotovali jer, kako su rekli, „nije na onima koji su odgovorni za taj zločin da njegovu godišnjicu obeležavaju komemorativnim skupom“.
„Pre 30 godina počela je zločinačka operacija ‘Oluja’, jedan od najtežih zločina od kraja Drugog svetskog rata. U svega nekoliko dana svoje domove, svoje ognjišta izgubilo je više 200.000 ljudi, a svoje živote 2.000 ljudi. Ali tačan broj žrtava i proteranih se ne zna ni 30 godina nakon zločina, jer u ubilačkim režimima nisu bitni ni živi ni mrtvi“, rekla je jedna studentkinja, obraćajući se okupljenima u Novom Sadu.
„Tih dana narod je bio prepušten sam sebi, ostavljen od svih onih koji su prethodnih godina gromoglasno huškali, podržavali i profitirali od rata. Kada se dogodila ‘Oluja’, narod u Krajini bio je ostavljen sam, na milost i nemilost. Sa jedne strane, odrekli su ih se oni koji su činili režim koji ih je godinama unazad (za svoj lični interes), huškao i koristio kao topovsko meso. Sa druge strane, oni koji su činili nacionalistički režim koji je na hrvatskoj strani izazvao i sproveo ovo etničko čišćenje, nikad nisu za isto odgovarali, a danas se slave kao heroji“, rekla je studentkinja i navela da su su kao posledica dešavanja 90ih ostale samo „živa rana i osećaj nepravde“.
„I dan-danas slušamo priče o ponašanju ovdašnjeg režima prema pristiglim izbeglicama, o tome da je za njih Beograd bio zatvoren. Isti je onaj Beograd u kojem su sedeli ljudi koji su se kleli, samo nekoliko meseci ranije, da će braniti Krajinu lično, da nikad neće Knin pasti. Sedeli su i posmatrali, jer i za jednu i za drugu stranu taj rat je bio samo deo računice, a proterani Srbi bili su samo žetoni“, rekla je ona.
Kolone proteranih i žrtava – to je bio epilog krvavih ratova, podsetila je.
Danas, 30 godina kasnije, vlast u Hrvatskoj ovaj zločin proslavlja kao veliku pobedu, kao uspeh, kao mitsko ostvarenje, kao nešto čime se treba ponositi, navela je studentkinja u svom večerašnjem obraćanju.





