Saradnja Moskve i Pekinga opterećena je dubokim međusobnim nepoverenjem. Iza velikih reči i srdačnih zagrljaja krije se zaziranje i jedne i druge strane. Moglo bi se reći da su relacije dveju zemalja razapete između straha od „izdaje“ i upadanja u „zamku“ partnera.

Međusobno iskustvo upućuje na oprez – u određenom momentu Rusija ili Kina mogle bi da naprave zaokret od 180 stepeni kada su u pitanju pozicije na geopolitičkoj tabli. Još je veća verovatnoća da Peking ili Moskva uvuku drugu stranu, protivno njenoj volji, u vlastite probleme i sukobe kako bi lakše izašli iz njih ili ih hendlovali jednostavnije.

Putinova ispružena ruka Trampu

Brzina kojom je Putin prihvatio Trampovu ispruženu ruku proizvela je više od podizanja obrva u Pekingu i uključila je alarm. Takođe, Kinezi nisu zaboravili da je Putin samo par dana nakon posete Pekingu doneo odluku o napadu na Ukrajinu, šireći uverenje da je potez Kremlja bio usaglašen sa Džongnanhajem. Putin je kasnije negirao da je obavestio Peking o napadu, ali malo ko mu je poverovao.

Pomenuti diplomatski „klizeći start“ nije presedan u odnosima dveju zemalja. Krajem pedesetih godina Mao Cedung je, i pored dogovora sa Hruščovim da njihov samit ostane u tajnosti, pustio u etar vest da je održan sastanak na vrhu Pekinga i Moskve. Mao je napravio zamku Hruščovu, budući da je bombardovao ostrva pod kontrolom Tajvana i objavljivanjem sastanka želeo da stvori utisak u međunarodnim krugovima da je njegov potez bio podržan od SSSR-a.

Partnerstvo ograničeno interesima

Dugotrajnost specijalnih relacija Rusije i Kine zavisi upravo od balansiranja između prirodne inklinacije – imajući u vidu geostrateške suprotstavljene interese – da izdaju jedni druge ili da jedni druge zloupotrebe za realizaciju jednostranih interesa.

Ni Rusija ni Kina ne žele da ih uvuče druga strana u svoje ratove, pogotovo ne protiv SAD ili Zapada u celini. Konkretno, Kinezi ne žele da ratuju sa Amerikancima zbog Rusa, a ni Rusi nisu spremni da se sukobe sa Amerikancima zbog Kineza. To je i ključni motiv zašto između dve zemlje, ali ni u multilateralnim organizacijama poput Šangajske organizacije za saradnju, ne postoji ništa što bi ličilo na član 5 Vašingtonskog sporazuma – noseći stub Severnoatlantske alijanse.

CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA KOJI JE OD ČETVRTKA, 28.  AVGUSTA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.