U petak, na kafi sa Đ. M. iz Hrvatske. Uvodna izlaganja, priča se kako je tamo, kako je ovamo. Kaže on: „Kod nas niko ne priča o izborima ni kad su izbori. Vi ste poludeli.“ Odgovorim mu: „Lako je ne poludeti kad uđeš u EU.“
Sinoć, u ponedeljak, dan nakon izbora pišem intervju sa Stereo MCs, a iza mene, sa televizora dopire uključenje sa demonstracija ispred RIK-a. Setim se da su Stereo MCs imali taj hajlajt karijere i prva mesta top-lista u isto vreme kada smo mi to mogli da pratimo samo sa MTV-ja i bugarskih diskova. Bili smo isključeni iz sveta i okovani sankcijama. A onda je 2000. došla sloboda u Srbiju pa su i Stereo MCs došli u Beograd godinu dana kasnije. Prošle su devedesete, svet je počeo da stiže u zemlju, studenti sa nekadašnjih demonstracija protiv Miloševića zapošljavali su se u stranim korporacijama koje su stizale u zemlju kao robne marke, brendovi, bendovi… I to je bilo okej jer su i nosili transparente „Beograd je svet“, pa je onda i okej da u Beogradu budu zaposleni u svetskoj korporaciji.
CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA, KOJI JE U PRODAJI OD ČETVRTKA, 21. DECEMBRA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS
Da li je među tih pet nepokolebljivih zemalja koje drže do morala i integriteta takmičenja Srbija? Heh, naravno da nije; naši su po običaju čekali da sve prođe, ne shvatajući da je nemanje stava najveći stav koji postoji.
U prevozu, u prodavnici, u banci, tu su ljudi koji napišu – pa dobro, makar se trude da napišu, nekad ne ide, teška su ta slova – „Studirala na kićovanu pa najebala“ na apel za pomoć, na vest da je jedna devojka nestala.