Juče sam rekao frizerki na njenu priču o Evroviziji, PZE večeri „razdora“… „Smokvica“, ona je pitala: „Kakva Smokvica?“ Pa sam se ispravio: „Ne Smokvica… Breskvica.“ Onda je ona rekla: „Nije isključeno ni da se pojavi neka koja se zove Smokvica.“ Pa je mušterija dobacila da je narod glasao za Breskvicu a izabrana je „sektašica“. Dodala je i da niko ne sluša narod, nego presudi neka tamo MC.
Kada je frizerka udarila poslednji sloj gela i učvrstila razdeljak, platio, pozdravio, pogledao u telefon, a ono pitanje da li bih nešto rekao na temu Breskvica vs Teya Dora. Ne mogu, putujem. Zapravo, ja sam sve retroaktivno ispratio pošto sam vas uputio da sam kontraš i čim je pomama – ja odem u kontru. Tako i u subotu kad sam video gospodina „opšte mesto“ u obznani grupnog gledanja, pa je tu u kolektivnom praćenju duela Breskvica protiv svih i jedan političar. Brate, odmah sam pobegao na subotnje veče drugarice DJ-a da se uključim na isključenje od PZE. Priznajem pravoverne, M. P., T. R. koji imaju kilometražu praćenja festivala. Ali ove sezonske pomame…
CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA, KOJI JE U PRODAJI OD ČETVRTKA, 07. MARTA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS
Da li je među tih pet nepokolebljivih zemalja koje drže do morala i integriteta takmičenja Srbija? Heh, naravno da nije; naši su po običaju čekali da sve prođe, ne shvatajući da je nemanje stava najveći stav koji postoji.
U prevozu, u prodavnici, u banci, tu su ljudi koji napišu – pa dobro, makar se trude da napišu, nekad ne ide, teška su ta slova – „Studirala na kićovanu pa najebala“ na apel za pomoć, na vest da je jedna devojka nestala.