Ovde je najbolje da se svi ućutimo do 3. juna, kako je saopštio ProGlas (što je kod njih čudno već zbog imena), pa posle pričamo o izborima. Nije lako biti politički analitičar u zemlji u kojoj nema politike. Prošle nedelje umro je najkontroverzniji čovek nekadašnje vlasti, Aco Tomić, a to nije bila ni vest. Kao da nikoga ne zanima? Zaboravljen je i njegov arhineprijatelj, bivši načelnik Generalštaba Momčilo Perišić, koji je posle Haga, a siguran sam da ni to niste znali, trenutno u Zabeli na izdržavanju kazne (zbog Tomića), ali kako mi nismo najveća pravna država na svetu, sve ovo više podseća na ono Koštuničino Aci Tomiću, dok je on bio u zatvoru, „najbolje se razumemo u ćutanju“. Srpska omerta.
Nema goreg slepila od čoveka koji neće da vidi, kao onda ni goreg ćutanja nego kad se ne priča o stvarima o kojima bi trebalo da se priča. Srbija je podeljena zemlja, toliko da se više ne gledamo i ne slušamo. Ja se divim Olji, Kesiću, Ivanu kad izvlače te klipove, pošto ih ne klikćem kad mi iskaču na mrežama. Unutrašnja emigracija.
CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA, KOJI JE U PRODAJI OD ČETVRTKA, 16. MAJA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS
Da li je među tih pet nepokolebljivih zemalja koje drže do morala i integriteta takmičenja Srbija? Heh, naravno da nije; naši su po običaju čekali da sve prođe, ne shvatajući da je nemanje stava najveći stav koji postoji.
U prevozu, u prodavnici, u banci, tu su ljudi koji napišu – pa dobro, makar se trude da napišu, nekad ne ide, teška su ta slova – „Studirala na kićovanu pa najebala“ na apel za pomoć, na vest da je jedna devojka nestala.