Bivši predsednik SANU Vladimir Kostić rekao je kod Danice Vučenić da Srbiji godinama treba samo polukorak da krene u pravcu normalnosti. I nikako da ga napravi. Meni je to bilo zanimljivo, kao i sve što govori profesor Kostić, iako taj polukorak vidim samo na našem poluputu ka EU.
Jer, zamislite da ne idemo ka EU. „Ovo nema ni u Meksiko“, postala bi naša stvarnost, kako su se hvalili kriminalci na SKY aplikaciji.
Predstojeće izbore Zoran Panović okarakterisao je kao svojevrsni referendum između dvojice ljudi koji zvanično ne učestvuju na izborima, Vučića i Bjelogrlića, a imao je i jednu meni omiljenu konstataciju o dve Srbije: Glasao deda, glasao tata, glasam i ja. I – Šetao deda, šetao tata, šetam i ja.
CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA, KOJI JE U PRODAJI OD ČETVRTKA, 30. NOVEMBRA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS
Da li je među tih pet nepokolebljivih zemalja koje drže do morala i integriteta takmičenja Srbija? Heh, naravno da nije; naši su po običaju čekali da sve prođe, ne shvatajući da je nemanje stava najveći stav koji postoji.
U prevozu, u prodavnici, u banci, tu su ljudi koji napišu – pa dobro, makar se trude da napišu, nekad ne ide, teška su ta slova – „Studirala na kićovanu pa najebala“ na apel za pomoć, na vest da je jedna devojka nestala.