U tekstu Stefana Đukića o jednom od najvećih – a ovog ćemo januara saznati: i najpokvarenijih – „nerdova“ Nilu Gejmenu, objavljenom na Velikim pričama, postoji jedan deo širi i možda i, makar za nas, važniji od jezivih svedočenja žrtava autora „Sandmana“ i „Američkih bogova“. To je onaj da srpski jezik nema adekvatne termine za izraze kao što su „grooming“, „predator“, „sexual exploatation“.
„Riječi ‘izmišljamo’ kada se pojavi potreba za njima. Reklo bi se da mi ove riječi nemamo jer nismo imali potrebu za njihovim korišćenjem, jer se nismo suočavali sa ovakvim slučajevima seksualnog zlostavljanja. A to nije istina. Istina je da smo to krili, da nismo o tome pričali, da ti termini nisu ušli u naš jezik jer smo se pretvarali da se ovakvi slučajevi ne dešavaju, jer je sramota ‘žrtvina’ a ne ‘počiniteljeva'“, piše ovaj esejista i filozof iz Bara.
Sličan je – a ovog ćemo, i bojim se svakog narednog januara, saznati: i zlokobniji – slučaj sa rečju „nerd“. Možda bi neki filozof, iz Bara ili odakle već, mogao da tumači da nismo imali potrebu za rečju „nerd“ jer nismo imali nerdove, i to bi bilo svakako bliže istini od slučaja sa „predatorima“ i „grumerima“. Tek, kako se na srpskom kaže nerd?
CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA, KOJI JE U PRODAJI OD ČETVRTKA, 23. JANUARA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS
Da li je među tih pet nepokolebljivih zemalja koje drže do morala i integriteta takmičenja Srbija? Heh, naravno da nije; naši su po običaju čekali da sve prođe, ne shvatajući da je nemanje stava najveći stav koji postoji.
U prevozu, u prodavnici, u banci, tu su ljudi koji napišu – pa dobro, makar se trude da napišu, nekad ne ide, teška su ta slova – „Studirala na kićovanu pa najebala“ na apel za pomoć, na vest da je jedna devojka nestala.