
Američki predsednik Donald Tramp ponovo je zaoštrio retoriku oko Grenlanda, poručivši da su Sjedinjene Američke Države spremne „na ovaj ili onaj način” da preuzmu kontrolu nad arktičkim ostrvom – pa i vojnom silom, ako to bude potrebno.
Izjave iz Vašingtona izazvale su snažne reakcije u Evropi i dodatno opteretile odnose u NATO-u.
U trenutku u kojem su nemački ministar spoljnih poslova Johan Vadeful i vicekancelar Lars Klingbajl boravili u Vašingtonu, diplomatska rutina pretvorila se u krizni menadžment, prenosi tportal.hr.
Berlin pokušava da deeskalira situaciju, a Trampova administracija ostavlja otvorenom i najradikalniju opciju.
Danska strahuje za NATO, Rusija i Kina u pozadini arktičke trke
Danska premijerka Mete Frederiksen upozorila je da bi američka aneksija Grenlanda mogla da znači kraj NATO-a, jer bi jedna članica napala teritoriju druge. Uprkos tome, Kopenhagen izbegava otvorenu konfrontaciju sa Vašingtonom i oslanja se na tihi pritisak u američkom Kongresu.
Grenland je, iako broji tek oko 57.000 stanovnika, strateški izuzetno važan: nalazi se na ključnim pomorskim rutama između Severne Amerike i Evrope, na njemu se nalazi važna američka vojna baza, a topljenje leda povećava njegov ekonomski i vojni značaj.
Tramp svoje ambicije opravdava tvrdnjom da bi, ukoliko SAD ne preuzmu Grenland, svoje delovanje mogle da ojačaju Rusija ili Kina, a i vrhovni komandant NATO-a upozorio je na to da su ruski i kineski brodovi već zajednički patrolirali u blizini Kanade i Aljaske. Kina je, s druge strane, poručila da Arktik nije isključivo američko pitanje, već prostor od interesa za čitavu međunarodnu zajednicu.
Pet mogućih scenarija SAD za Grenland
Trampova želja za Grenlandom nije nova, ali u drugom mandatu poprima konkretnije obrise. Prema informacijama iz američkih i evropskih izvora, koje je izdvojio Handelsblat (Handelsblatt), Vašington razmatra nekoliko mogućih pristupa:
- Kupovina uz referendum
Prema pisanju Vol strit džornala (The Wall Street Journal), razmatra se model finansijskih podsticaja građanima Grenlanda. Američki zvaničnici navodno govore o isplatama od 10.000 do 100.000 dolara po stanovniku ako bi se na referendumu odlučili za izlazak iz Danske i priključenje SAD-u.
- Nezavisnost, pa savez sa SAD-om – ili još radikalnije, aneksija
Druga opcija uključuje podsticanje grenlandske nezavisnosti, nakon čega bi usledio sporazum o pridruživanju SAD-u po modelu koji Vašington već ima sa nekim pacifičkim državama. SAD bi garantovale bezbednost i finansijsku pomoć, a zauzvrat bi stekle široku kontrolu nad bezbednosnom politikom.
Moguće je da bi Tramp mogao da iskoristi metod koji je ruski predsednik Vladimir Putin koristio 2014. godine za aneksiju Krima. Rusija je tada preuzela kontrolu raspoređivanjem takozvanih „zelenih ljudi”, vojnika koji se nisu tako identifikovali, a zatim je ratifikovala aneksiju ilegalnim referendumom. Sa ustavnog stanovišta, referendum o nezavisnosti bio bi preduslov za to da se Grenland, ako bi bio potpuno suveren i nezavisan od Danske, pridruži SAD-u, piše El Pais (El País).
No, pre dolaska do te tačke SAD bi mogle da pokrenu hibridni rat preko svojih obaveštajnih službi, koje bi pokušale da ojačaju grenlandski pokret za nezavisnost.
- Trgovinski i bezbednosni sporazum
Razmatra se i poseban trgovinski i bezbednosni aranžman koji bi američkim snagama omogućio slobodno kretanje Grenlandom u zamenu za ekonomske povlastice i zaštitu.
- „Nevidljiva” aneksija bez vojske
Časopis Forin aferz (Foreign Affairs) opisuje scenario prema kojem bi SAD investicijama, medijskim uticajem i kontrolom lanaca snabdevanja postepeno vezivale Grenland uz sebe, bez formalne upotrebe sile.
- Vojna okupacija
Najradikalnija opcija podrazumeva brzo vojno zauzimanje ostrva. Analitičari procenjuju da bi takva operacija bila kratka i da Evropa ne bi imala efikasne mehanizme za odgovor. Ipak, sigurno bi imala nezamislive posledice po ceo svet, naročito po Evropu.
Može li Evropa da zaustavi Trampa?
Evropske mogućnosti su ograničene, ali se u NATO-u raspravlja o novoj arktičkoj misiji nadzora, neformalno nazvanoj Arktik sentri (Arctic Sentry), zvanično usmerenoj na Rusiju i Kinu. Plan tek treba da stupi na snagu, a bez saglasnosti SAD-a teško je zamisliv.
U samim Sjedinjenim Američkim Državama pojavljuje se i unutrašnji otpor: pojedini poslanici najavljuju pokušaje da se u Kongresu blokira eventualna vojna akcija. Ipak, iskustva iz ranijih kriza pokazuju da Tramp ne mora nužno da poštuje političke kočnice.
Alat otpora Evropske unije Trampovom planu jesu i ekonomske mere.
Evropska unija, tržište od 450 miliona ljudi, u teoriji ima snažnu ekonomsku polugu u odnosima sa SAD-om i mogla bi da zapreti odmazdom – od zatvaranja američkih vojnih baza u Evropi do zabrane kupovine američkih državnih obveznica.
Najpoznatiji instrument bio bi takozvani instrument za borbu protiv prinude, evropska trgovinska „bazuka” koja omogućava Evropskoj komisiji da zabrani američke proizvode i usluge, uvede carine, ukine prava intelektualne svojine i blokira investicije.
Ipak, njegova primena zahtevala bi saglasnost država članica, koje zasad nisu spremne na taj korak zbog sopstvenih ekonomskih interesa i važnosti američke podrške Ukrajini.



