Grozne stvari čujete o sebi kada ste novinar. Gledam nekada u kući u kojoj sam odrastao fotografije starih redakcija i starih novinara, sve u odelima i kravatama, osmehuju se iznad starih pisaćih mašina, i pitam se da li je to i tada bilo tako. Da li bih, da sam živeo tamo sedamdesetih i predstavio se u nepoznatom društvu kao novinar, dobio pogled ispod oka i jedno ne toliko tiho „ala vi lažete“ i jedno baš glasno „ma svi ste vi isti“?
Grozne stvari čujete, mada to sa laganjem i sa istima nije najgora, pa ni najdosadnija. Mučnije je, a to se dešava posle, odokativno, druge ili treće ture, ono „a što ne pišete o…“
Eto, reći će ti taj nažalost-sagovornik, vi stalno pišete (ne persira, a kada bih ga suočio sa onim što ja stvarno pišem, rekao bi da se to, pobogu, ne odnosi na mene, nego na medije kao takve) neke stvari samo da biste prekrili neke druge stvari. Pišete, veli on, o ratu u Ukrajini i žalite za Ukrajincima, a što ne pišete ništa o onome što se događa u Kursku? A u Jemenu? A gde vam je Somalija? A gde su vam Rohindže? Gde vam je ono što je uradila Amerika?
Zalaufa se on tako polako, sve manje pazi da ne vređa – pogledam nekad za susedni sto u kafani, gde sedi neki radnik u banci ili prodavac u piljari, pa pomislim, blago njima, niko nikad nije, makar ne naglas, kazao svi prodavci u piljari su stoka izdajnička – pa se prebaci lagano i na domaće teme. Ništa ne pišete o ovima što kradu kad zidaju zgrade, samo zaluđujete ovaj narod Vučićem; ništa, zvuči li to poznato, ne pišete o Kosovu, nego samo o litijumu; posle dva dana će vam taj isti tip reći da ništa ne pišete o litijumu, nego samo o šefu CIA, i sve tako redno.
Postoji, naravno, jednostavniji odgovor na pitanje a zašto ne pišete o ovome: pokupiš se i odeš, onda sa tom osobom više ne sediš, ali ima ih toliko da ćeš na kraju da ostaneš sam u ćošku, ko onaj što je džedžao svake noći sa nekom umetničkom slikom u „Mornaru“ i pušio; na slici je bilo more, ali toga more nije videlo dobrih trideset godina, reklo bi se po njegovom tenu.
CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA, KOJI JE U PRODAJI OD ČETVRTKA, 29. AVGUSTA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS
Da li je među tih pet nepokolebljivih zemalja koje drže do morala i integriteta takmičenja Srbija? Heh, naravno da nije; naši su po običaju čekali da sve prođe, ne shvatajući da je nemanje stava najveći stav koji postoji.
U prevozu, u prodavnici, u banci, tu su ljudi koji napišu – pa dobro, makar se trude da napišu, nekad ne ide, teška su ta slova – „Studirala na kićovanu pa najebala“ na apel za pomoć, na vest da je jedna devojka nestala.