Džon Kenedi je pozajmio jednu od svojih najčuvenijih rečenica: „Ne pitaj šta tvoja zemlja može da učini za tebe, pitaj šta ti možeš da učiniš za nju.“
Makar se tako navodi u knjizi jednog od najvećih političkih komentatora Krisa Metjuza „Džek Kenedi: Neuhvatljivi heroj“, u kojoj tvrdi da JFK to čuo od svog profesora u Koejtu, Konektikat.
„Mladi koji vole svoju školu ne treba da pitaju ‘šta ona može da učini za mene već šta ja mogu da učinim za nju'“, bila je profesorova rečenica.
No, nije bitno. Kenedijeva poenta svakako je bila ubitačnija. I označavala je jedno vreme.
Posebno u vreme Hladnog rata, kada se za lojalnost državi dobijao „američki san“.
To vreme je prošlo. I u Americi. U ratu protiv odrođenih elita na vlast je došao jedan od njenih najvećih predstavnika, nakon što su ga one odbacile, Donald Tramp. I ponovo preti da se vrati.
CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA, KOJI JE U PRODAJI NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS OD ČETVRTKA, 31. AVGUSTA
Da li je među tih pet nepokolebljivih zemalja koje drže do morala i integriteta takmičenja Srbija? Heh, naravno da nije; naši su po običaju čekali da sve prođe, ne shvatajući da je nemanje stava najveći stav koji postoji.
U prevozu, u prodavnici, u banci, tu su ljudi koji napišu – pa dobro, makar se trude da napišu, nekad ne ide, teška su ta slova – „Studirala na kićovanu pa najebala“ na apel za pomoć, na vest da je jedna devojka nestala.