Kad hrana uđe u creva, izluče se najmanje dva hormona. Jedan od njih, koji se izlučuje iz tankog creva je GLP1. Farmaceutska industrija je napravila kopiju tog prirodnog hormona, poznatu kao semaglutid. On se nalazi u popularnim lekovima za dijabetes i mršavljenje.

Taj hormon, GLP1, prilikom prolaska hrane kroz creva, ide do pankreasa i tačno reguliše koliko treba insulina da se izluči, da bi šećer bio “kako treba”. Pa odlazi do želuca i usporava njegov rad. Hrana se duže zadržava, čovek primeti sitost, a onda informacija ode do mozga da ti kaže “sit si – nisi više gladan”. Takođe, vremenom smanjuje apetit i hedonističku potrebu za hranom. Tako funkcioniše semaglutid.

Priprema pacijenta i razumevanje nuspojava

Ako ovo znamo možemo da razumemo i neželjena dejstva semaglutida.

Profesorka dr Teodora Beljić Živković, endokrinolog objašnjava da kada lekari pacijenta stavljaju na neki od lekova čija je aktivna supstanca semaglutid, bilo na Ozempik, koji je isključivo registrovan za lečenje dijabetesa tip 2, ili na Vigovi, koji je isključivo registrovan za lečenje gojaznosti, moraju da ga pripreme na pravilno uzimanje leka i moguće nuspojave.

“Kažemo pacijentu da je lek sasvim nov i da zahteva promenu načina na koji se ponašamo sa hranom. Prvo, zahteva da se porcija smanji na polovinu i da se jede sporo. Zašto? Zato što lek radi tako što izaziva usporavanje rada želuca. I hrana koja se pojede ostaje duže u želucu. Posle četiri sata od obroka, još uvek je 37% hrane od prethodnog obroka u želucu”.

Pravila ishrane: Polako i umereno

Bitno je da se jede sporo da bi se osetio momenat zasićenja i tada bi trebalo reći “dosta”.

Ako se jede brzo, ako se natrpava hranom, želudac se brzo napuni. To izaziva muku i nagon na povraćanje. “Ako bi pojeli ručak, pa onda je još neku voćku, a želudac je pun do maksimuma, biće vam muka”. Ili “ako obilno večerate i legnete, znajte da sutra nećete moći da idete na posao. Biće vam loše”, kaže doktorka.

Zato je jako bitno da se pacijent pripremi da smanji obrok na polovinu i da sporo jede. Tako izbegava mučninu, najčešće neželjeno dejstavo leka, koji se daje jednom nedeljno. Mučnina se oseća prvih dva do tri dana od primene leka, potom postepeno nestaje.

Zašto dolazi do digestivnih smetnji?

Zašto nastupa dijareja, koja se takođe prijavljuje kao neželjeno dejstvo?

“Kao što usporeno radi želudac, tako usporano rade i creva, pa u crevima hrana duže stoji. Ako biste uzeli začinjenu, ili masniju, ili slađu hranu, ona će privući vodu i pokrenuti peristaltički talas. Neko misli da je dobro da se dijarejom gube kalorije, međutim sa dijarejom se ne gube kalorije, već voda i so”, objašnjava profesorka. Suština je da lek deluje tako što se smanjuje kalorijski unos, a ne tako da se smanje kalorije kroz dijareju.

Iskustvo pacijentkinje: Rezultati i promene navika

Marija Stojilković je počela da koristi lek za mršavljanje pre dva meseca. Sama sebi daje injekciju u obliku pena (olovke) jednom nedeljno.

“Nisam imala nikakve značajne nuspojave, osim dijareje koja je počela nakon nedelju dana i trajala je dva dana, ali bez malaksalosti. Stomak me nije boleo i nisam imala druge tegobe”, kaže ona.

Njeno iskustvo je, dodaje, veoma pozitivno.

“Već dan nakon prve injekcije imala sam utisak da imam više energije, bila sam mentalno bistrija, imala sam elan da se sredim, čak i da obujem cipele na štiklu.

Apetit je nestao kao i želja za grickalicama”.

Po savetu endokrinologa prešla je na zdravu ishranu bez belog brašna, šećera i gaziranih napitaka.

“Bez ikakvih problema sam smršala devet kg i izgubila 10 cm u struku, što je potvrđeno na prvoj kontroli kod doktora. Rezultati krvi su u savršenom redu, kao i vrednosti hormona štitne zlezde sa kojom godinama unazad imam problem, kao i sa insulinskom rezistencijom”, priča Marija Stojilković.

Režim izdavanja i prilagođavanje doze

Lek se dobija isključivo na recept a pre toga je potrebno obaviti laboratorijske analize. Najbolje je lekaru poneti medicinsku dokumentaciju, na osnovu koje se može proceniti zdravstveno stanje i potvrditi upotreba leka.

“Nažalost, lek nije jeftin. U apotekama ga uglavnom naručuju, jer ga nemaju stalno na stanju”, kaže Marija.

U slučaju bilo koje nuspojave važno je pitanje doze leka. Ako neko oseti mučninu i povraćanje i ne podnosi lek, vraćaju ga na prethodnu dozu koju je dobro podnosio.

Digestivne smetnje najčešće se neće ni javiti ako se lek pravilno uzima.

Izazovi kod starijih pacijenata

Kao česta komplikacija javlja se i konstipacija, naročiti kod starijih ljudi.

“Ako je hrana nepravilna i nema dovoljno vlakana, ne pije se dovoljno vode… hrana će ostati duže u debelom crevu. Problem konstipacije se javlja kod starijih ljudi koji nemaju osećaj žeđi i koji jednostavno manje piju tečnosti”, kaže profesorka Beljić Živković.

Semaglutid takođe smanjuje želju sa alkoholom i gaziranim napitcima. “Neki pacijenti kažu, oduzeli ste mi ono što najviše volim. Kažem im da nađu nešto drugo, jer to što najviše vole je napravilo zdravstvene probleme”.

Semaglutid je izazvao senzaciju, ne samo zbog svoj efikasnosti već i zbog raznih “neželjnih dejstava”, mimo onih digestivnih.

Kontroverze oko uticaja na vid

Bilo je informacija da semaglutid izaziva problem sa vidom.

JAMA Ophthalmology je objavio da Nearterijska prednja ishemijska optička neuropatija, NAION, može da se javi kod ljudi koji su uzimali semaglutid zbog gojaznosti. Kako objašnjava profesorka, to je retka pojava i nije dokazano vezana za lek. To je neuropatija koja nastaje zbog faktora rizika kao što su: starost, povišeni pritisak, tip 2 dijabetes i povišene masnoće u krvi.

U Srbiji je za poslednje 3 godine prijavljeno 23 neželjene reakcije na semaglutid, ali nije bilo nikakvih prijavljenih promena vezano za gubitak vida. Preporuka Evropske agencije za lekove je da se u zvanično uputstvo za lek semaglutid unese da je NAION veoma retka komplikacija semaglutida koje se javlja kod manje od jednog u deset hiljada pacijenata, dok američka FDA, nakon istrage, nije utvrdila potrebu ni za preporukom tog tipa.

“U zaključku, faktori rizika su ti koji dovode do upale optičkog živca. Učestalost ove komplikacija vezana za semaglutid nije utvrđena, a u Srbiji nisu prijavljeni neželjeni efekti ovog tipa uopšte. NAION nije vezan samo za savremene lekove, već za nekih 80 lekova koji su u prometu u Srbiji i koji imaju napomenu da mogu da imaju NAION kao potencijalnu nuspojavu”, objašanjava profesorka Teodora Beljić Živković.

Strah od gubitka mišićne mase

Još jedan strah kod ljudi je, da će sa gubitkom težine, izgubiti mišićnu masu.

Zato je važno da se uradi telesni sastav pre primene leka. Kada se krene sa semaglutidom, može da se prati šta se koliko se gube ukupne masti, visceralne masti i šta se dešava sa mišićnom masom.

U mišiću ima i masnog tkiva. Sa gubitkom težine, gubitkom visceralnog masnog tkiva, gubi se i masnoća iz mišićnih vlakana. “I onda to može da se oseti, ili da vam neko kaže da ste izgubili mišićnu masu, što je strašno, jer je to, u stvari, gubitak masnog tkiva iz mišićne mase”, pojašnjava profesorka Beljić Živković.

Važnost fizičke aktivnosti

Zato se preporučuje da se “koriste mišići”, da se vežba, jer kako se gubi na težini, postaje bolji kardiorespiratorni fitness – kondicija, upravo zato što se masnoća “cedi” i iz srčanog mišića.

“Kada neko koristi duže vreme semaglutid, onda se visceralna masa smanjuje značajno. Smanjuje se rizik za aterosklerotične kardiovaskularne događaje. Ako je čovek svestan da treba da održava mišiće, da ne može da leži, da mora da se podiže, da mora da radi neke vežbe, onda će se mišićna snaga, čak i popraviti”.

Gubitak u težini je gubitak visceralne masti iz mišićnog tkiva, a ne topljenje mišića. A ako neko ima nisku mišićnu masu, to je loš prediktor zdravlja, precizira profesorka Beljić Živković.

“Sa ovim lekom neće se izgubiti mišići. Popraviće se funkcija srca i pluća, lakše će se disati. Ali, na mišićnoj masi mora da se radi! Ljudi stalno misle o dijeti, šta će da jedu, a zaboravljaju fizičku aktivnost. Misle da će sa semaglutidom da se “istope”, a neće, jer to nije sagorevač masti. Sa smanjenim unosom kalorija i povećanjem potrošnje izgubiće se kilogrami. Nije dovoljno da se lek jednom nedeljno primeni i čeka “da se topiš”. To neće da se desi.”, naglašava profesorka Teodora Beljić Živković, endokrinolog.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Pre slanja komentara, pogledajte i upoznajte se sa uslovima i pravima korišćenja.

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.