U Srbiji, klasičan model gradnje i prodaje stanova — vođen logikom profita i investitorskog urbanizma — postaje sve nedostupniji običnim građanima. Stanovi se sve češće grade ne za stanovanje, već kao investicija, a cene kvadrata dostižu nivoe koji su van domašaja prosečnih plata, piše mesečnik Biznis &Finansije.
Primera radi, trenutna računica sa tržišta nekretnina pokazuje da bez 3.000 evra po kvadratu teško šta može da se nađe u Beogradu, a da je za stan od 70 kvadrata potrebno 210.000 evra, odnosno rata kredita na 30 godina između 800 i 900 evra.
Naspram tog dominantnog modela, u javnosti se stidljivo pojavljuju alternativni oblici stanogradnje, koji nude drugačiji, neprofitni pristup,
NEPROFITNO STAMBENO ZADRUGARSTVO
Jedan od perspektivnih pravaca jeste stambeno zadrugarstvo. Ana Džokić, suosnivačica stambene zadruge „Pametnija zgrada“ i „Centra za novo stambeno zadrugarstvo“, za B&F kaže da je „Pametnija zgrada“ prošle godine udvostručila svoje članstvo na 17 zadrugara i priprema teren za pilot projekat i za saradnju sa nekim mogućim partnerima, odnosno pojedincima koji imaju finansijske mogućnosti ili poseduju zgrade ili zemljište na kojem bi mogao da se realizuje pilot projekat.
Džokić, međutim, ističe da je jako teško realizovati ovakve zamisli u Srbiji, jer za njih ne postoji bilo kakva institucionalna podrška za razliku od Hrvatske, gde Nacionalni stambeni plan prepoznaje stambene zadruge.
Tako je Pula sa članicama udruženja „MOBA“ iz Hrvatske potpisala ugovor o razvoju pilot projekta neprofitnog zadružnog stanovanja na gradskoj lokaciji.
„ključ u ruke“ u zajedničkoj gradnji
Druga ideja dolazi od grupe studenata četvrte godine Fakulteta za graditeljski menadžment Univerziteta „Union Nikola Tesla“, čiji je mentor profesorka Darinka Golubović Matić.
Oni su na društvenim mrežama podelili da razvijaju model zajedničke, neprofitne gradnje manjih stambenih objekata.
Cilj im je da za 12 do 18 meseci izgrade zgradu sa pet do šest stanova, uz cenu od 800 do 1.000 evra po bruto kvadratu, što je do 40 odsto jeftinije od tržišta.
Model podrazumeva kolektivno ulaganje budućih korisnika, zemljište kao nenovčani ulog (donirano od strane nekog učesnika), izgradnju bez posrednika i profita investitora kao i profesionalnu podršku za pravne, tehničke i administrativne aspekte.
Iako su naišli na veliki interes građana, za B&F su rekli inicijatori ističu prepreke u birokratiji, nedostatak poverenja među ljudima i otežan pristup zemljištu i dozvolama.



