Plan je bio da R. bude s bebom dok ja nadoknadim hroničan manjak sna a da onda dan provedemo na Zagajičkim brdima. Kad sam ustala, konačno reinkarnirana, njih dvoje su zajedno doručkovali a na kuhinjskom pultu me je čekao doručak koji su meni spremili. Dok smo pakovali klopu, presvlake, pelene, bebu i kučiće u auto, proletelo mi je kroz glavu da je juče bio Osmi mart i da me je R. pitao da li je okej da mi ne kupi cvet. Rekla sam ‘naravno’ jer ni on ni ja ne volimo te ‘jednodnevne’ izlive pažnje ka ženskom rodu, ka zaljubljenosti, ka mamama, tatama i ostalim praznicima. Ali odjednom je neki mali budalasti, neemancipovani, ili neispavani deo mene poželeo nekakvu ružu, lalu ili orhideju. Srećom ne toliko da je zapravo zatražim.
CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA, KOJI JE U PRODAJI OD ČETVRTKA, 13. MARTA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS
Da li je među tih pet nepokolebljivih zemalja koje drže do morala i integriteta takmičenja Srbija? Heh, naravno da nije; naši su po običaju čekali da sve prođe, ne shvatajući da je nemanje stava najveći stav koji postoji.
U prevozu, u prodavnici, u banci, tu su ljudi koji napišu – pa dobro, makar se trude da napišu, nekad ne ide, teška su ta slova – „Studirala na kićovanu pa najebala“ na apel za pomoć, na vest da je jedna devojka nestala.